„Ako se tko služi darom govora, neka je svjestan da govori riječi Božje! Ako se tko služi darom služenja, neka je svjestan da radi snagom koju Bog daje, da se u svemu hvali Bog po Isusu Kristu, komu pripada slava i vlast u vijeke vjekova!“ (1. Petrova 4,11)
Krist je naš Uzor i oni koji slijede Krista, neće hoditi u tami jer neće tražiti svoja zadovoljstva. Trajni cilj njihovog života bit će proslavljanje Boga. Međutim, koliko je mnogo onih kojima su bili povjereni talenti sredstava i utjecaja, koji su izgubili iz vida Uzor i počeli slijediti svjetovna mjerila. … Muškarci i žene koji su blagoslovljeni obiljem novca, kućama i zemljom, obično uče svoju djecu da žive životom besposlice i sebičnog popuštanja svojim željama. Tako postaju nekorisna u ovom životu i nesposobna za budući, besmrtni život. … Današnja je mladež tako odgojena da vjeruje kako novac čini čovjeka. (The Youth’s Instructor, 18. listopada 1894.)
Naša snaga nije u našim talentima obrazovanja ili sredstava niti u našoj popularnosti, već u požrtvovnosti, u našoj dragovoljnoj poslušnosti Isusu Kristu. Oni koji istinski sve pokore Njemu, nosit će teret utjecaja i povući će i druge za sobom jer hode u svjetlu. Umna snaga bit će nemoćna, snaga novčanika neće se uzimati u obzir pred Bogom, već će snaga srca, duboka pobožnost, jednostavna vjera imati snagu utjecaja koji će biti neodoljiv. (The Youth’s Instructor, 6. rujna 1894.)
Zar se nećemo posvetiti Bogu bez ograničenja? Krist, Kralj slave, dao je sebe u otkup za nas. Možemo li Mu išta uskratiti? Hoćemo li smatrati da smo, iako jadni i nedostojni, ipak previše dragocjeni da bismo se predali Isusu? – Ne, ne! Najdublje poštovanje našeg srca, najumješnija služba naših ruku, naši talenti sposobnosti i sredstava – sve je to premali dar Onome koji je umro i „svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i naroda“ (Otkrivenje 5,9). (Review and Herald, 15. ožujka 1887.)
Preporučujemo:
