„Ne gradi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.“ (Izlazak 20,4.5)
Naš Stvoritelj zahtijeva najuzvišeniju odanost, vrhunsku privrženost. Sve što bi moglo umanjiti našu ljubav prema Bogu, omesti službu koju Mu dugujemo, postaje naš idol. Nekima su idol postala njihova polja, njihove kuće, njihova trgovina. Poslovni pothvati obavljaju se zdušno i energično, dok se služba Bogu potiskuje na sporedno mjesto. Obiteljsko bogoslužje se zanemaruje, tajna molitva zaboravlja. Mnogi tvrde da pravedno postupaju prema svojim bližnjima i misle da su time izvršili svoju dužnost. Ali to nije dovoljno da bi se poštovalo posljednjih šest zapovijedi Dekaloga. Mi moramo ljubiti Gospodina Boga svojega cijelim srcem. Ništa manje od poslušnosti svakom propisu … ne može zadovoljiti zahtjeve božanskog Zakona.
Mnogo je onih čija su srca tako otvrdnula blagostanjem da su zaboravili Boga, da su zaboravili potrebe svojih bližnjih. Takozvani kršćani ukrašavaju se nakitom, čipkama, skupom odjećom, dok Gospodnji siromasi pate zbog nedostatka životnih sredstava. Muškarci i žene koji tvrde da su otkupljeni Spasiteljevom krvlju rasipaju novčana sredstva koja su im povjerena za spašavanje duša, a onda, negodujući, prilažu svoje darove i priloge Crkvi dajući obilno jedino ako očekuju počasti. Takvi spadaju među idolopoklonike! (The Signs of the Times, 26. siječnja 1882.)
Sve što skreće misli od Boga postaje idol i upravo zato ima tako malo sile u današnjoj Crkvi! (Manuscript 2, 1893.)
Druga zapovijed zabranjuje obožavanje kipova ili slika istinitog Boga. … Um bi se tako odvraćao od beskrajnog savršenstva Jahve i okretao stvorenjima, a ne Stvoritelju. (Patrijarsi i proroci, str. 247)
Bog ispituje srca. On zna razliku između prave službe iz cijelog srca i idolopoklonstva. (Manuscript 126, 1901.)
Preporučujemo:
