„Neka se mudar ne hvali svojom mudrošću.“ (Jeremija 9,23 – Varaždinska Biblija)
Ljudi ne trebaju uživati u svojoj mudrosti, svojoj snazi ili svojem bogatstvu, već u činjenici da poznaju Krista. To je najsavršenije i najdragocjenije znanje koje možemo imati. Ono je zalog vječnog života. Jer „ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista“ (Ivan 17,3). Novcem se to znanje ne može kupiti, razumom shvatiti, silom svladati; ali svima koji ga prihvate, Božja slavna milost bit će dana u obilnoj mjeri. Međutim, ljudi mogu shvatiti svoju potrebu, odbaciti svaku pomisao da se oslone na sebe i prihvatiti spasenje kao dar. Oni koji dođu na Nebo neće preskočiti njegove zidine svojom vlastitom pravednošću niti će im se njegova vrata otvoriti zato što su priložili bogate darove u zlatu i srebru, već će steći pravo da uđu u mnoge stanove Očeve kuće zaslugama Kristovog križa. …
Oni koji se oslanjaju na svoju pravednost, ne osjećaju potrebu za Kristom. A kad oni koji se nazivaju Njegovim imenom počnu uzdizati svoju mudrost i dobrotu, pokazuju da se nisu upoznali s Njime. Čim se Krist otkrije duši, grešnik osjeti da je njegova jedina nada u Božjem Jaganjcu kao žrtvi za grijeh. I kad mu Krist počne pokazivati svoju ljubav, promatraj posljedice i vidi kakve su! Mnogi tvrde da su doživjeli to iskustvo, iako im je Kristova ljubav strana. Ali ako ona navede nekoga da u poniznosti razmotri sebe … ako takav pruži dokaz da mu je nebeska nagrada mnogo dragocjenija od njegovih svjetovnih imanja, možemo znati da su zrake života od Krista obasjale njegovu dušu. (Review and Herald, 15. ožujka 1887.)
Ljudska je mudrost bez Krista u svim svojim oblicima ludost; jer su oni koji se uzdaju u svoju mudrost izgubili vječnost iz svojih računica. … Svima koji vjeruju da Isus može savršeno spasiti sve koji preko Njega dolaze k Bogu, Evanđelje je sila i mudrost od Boga. (The Youth’s Instructor, 19. siječnja 1893.)
Preporučujemo:
