“Ovako govori Jahve: Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću; ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo — riječ je Jahvina.” (Jeremija 9,22.23)
U … radu za Učitelja naše “ja” treba biti skriveno. Jezik srca kaže: On mora rasti, a ja se umanjivati. … Ljubav prema sebi umire, a ljubav prema Isusu gori na žrtveniku duše. Nema nikakve sklonosti k niskoj, običnoj, koristoljubivoj ili svjetovnoj ambiciji, jer mi živimo u Njegovoj prisutnosti, obavljamo Njegovo djelo i u dodiru smo s Isusom Kristom i Njegovim životom. Njegov karakter i Njegovo djelo zaokupljaju svu našu pozornost. Život neosjetno postaje jedno s Kristom kao što je On jedno s Ocem. Istina, svjetlo i život isprepleteni su sa životom i karakterom, a težnje su uzvišene, čiste, nesebične, u skladu s nebeskima redom. …
Ako je ikad nekom narodu bilo potrebno duhovno opažanje, snaga, postojana vjera i sila molitve, to je svakako narod koji tvrdi da drži Božje zapovijedi i čeka dolazak Gospodina Isusa Krista na nebeskim oblacima s velikom silom i slavom. …
Na onima koji surađuju s Bogom, uvijek će se vidjeti ljubav prema Kristu. Proste, ovozemaljske misli i pobude odbacuju se, dok ljubav prema Kristu raste. Koliko god bio slab u pogledu vjere, nade i hrabrosti, nitko ne treba očajavati jer je Krist osigurao božansku pomoć koja se udružuje s našim ljudskim naporima. Krist neprestano radi na tome da dušu privuče u čisto i sveto ozračje. On je upoznat s našim slabostima i teškoćama s kojima se suočavamo svuda u svijetu. Za svaki sljedeći korak osigurana nam je pomoć. Kad je neka iskrena duša koja se bori pritisnuta slabostima i okružena neprijateljima koji je obeshrabruju, približava joj se Branitelj. Duh Sveti pomaže nam u našim slabostima.
Da bismo pobijedili, mi moramo upotrijebiti sredstva koja nam stoje nadohvat ruke. Moramo se obući u Gospodina Isusa Krista. Vjerom se moramo zaogrnuti Kristovom pravednošću i ne uzdati se u vlastite zasluge. Mnogi bi htjeli biti prisutni na Jaganjčevoj svadbenoj gozbi u vlastitoj građanskoj odjeći, odbacujući haljinu satkanu na nebeskom razboju i pripremljenu za sve po beskrajnoj cijeni, kao besplatan dar uzvanicima koji će prisustvovati Njegovoj gozbi. Mi moramo obući nebesku darovanu odjeću. Moramo biti odjeveni u Kristovu pravednost i ući u rat o Njegovom trošku i pod Njegovom krvlju poprskanom zastavom, ili nismo Njegovi. (Manuscript 41, 9. listopada 1890. — “Dnevnik: Radovi u Adamovom centru”)