„Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.“ (Izlazak 20,7)
Objavljen je razlog za ovu zapovijed. Ne smijemo se kleti „ni nebom, jer je prijestolje Božje; ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kralja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar jednu vlas učiniti bijelom ili crnom!“ (Matej 5,34-36) Sve potječe od Boga. Nemamo ništa što nismo primili i, više od toga, nemamo ništa što nije kupljeno za nas Kristovom krvlju. (Misli s Gore blaženstava, st. 60)
Nikada ne izgovarajte žestoke riječi jer su one u Božjim očima i očima svetih anđela slične kletvi. (Temelji sretnog doma, 361)
Ova zapovijed ne zabranjuje samo lažno zaklinjanje i ruženje, već i nepromišljeno korištenje Božjim imenom bez obzira na njegovo značenje. Mi Ga ne poštujemo nepromišljenim spominjanjem Njegovog imena u svakodnevnim razgovorima, prizivanjem u beznačajnim razgovorima i čestim i nepromišljenim ponavljanjem Njegova imena. „Sveto je i časno ime njegovo! „ (Psalam 111,9) Svi trebaju razmišljati o Njegovu veličanstvu, Njegovoj čistoći i svetosti, da srce shvati Njegov uzvišeni karakter, a Njegovo sveto ime treba izgovarati s poštovanjem i svečano. (Patrijarsi i proroci, str. 248)
Mi ne bismo trebali uzdizati i obožavati ljude, već Boga, jedinoga pravoga i živoga Boga, kojemu dugujemo sve svoje obožavanje i štovanje. Prema Svetome pismu, mi sramotimo Boga kada se obraćamo propovjednicima kao „prečasnima“, dostojnima klanjanja. Nijedan smrtnik nema pravo tu titulu dodati svojem imenu ili imenu bilo kojeg ljudskog bića. … „Ime je njegovo sveto i valja mu se klanjati!“ Mi sramotimo Boga kada tu riječ stavljamo tamo gdje ona ne pripada. … Treba uzdizati jedino Oca i Sina. (The Youth’s Instructor, 7. srpnja 1898.)
Preporučujemo:
