Ne vjerujte sebi

10. 04. 2024.

“Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete.” (Matej 18,4)

Spasitelj nije prezirao obrazovanje, jer kad oplemenjenim umom upravlja Božja ljubav i kad je posvećen Njegovoj službi, on postaje blagoslov. Ali On je mimoišao mudre ljude svojega vremena zato što su bili tako puni samouzvišenja da nisu mogli suosjećati s čovječanstvom koje pati i postati suradnici s Čovjekom iz Nazareta. … Prvo što trebaju naučiti svi koji će postati Božji suradnici pouka je o nepovjerenju u samoga sebe; tada će biti spremni da dobiju Kristov karakter. To se ne može steći obrazovanjem u najvišim školama. To je plod mudrosti koja se može dobiti samo od božanskog Učitelja.

Isus je izabrao neobrazovane ribare zato što nisu bili školovani predajama i pogrešnim običajima svojega vremena. To su bili prirodno obdareni ljudi, ponizni i poučljivi, ljudi koje je On mogao odgajati za svoj rad. U svakodnevnom životu ima mnogo ljudi koji strpljivo obavljaju jednolične i mukotrpne poslove, nesvjesni da posjeduju takve moći koje bi ih, kad bi ih razvili, izjednačile s najcjenjenijim ljudima u svijetu. Potreban je dodir vješte ruke koji bi probudio te uspavane sposobnosti. Takve je ljude Isus pozvao da budu Njegovi suradnici i dao im prednost da se druže s Njim. Nikada veliki ljudi u svijetu nisu imali takvog Učitelja. Kad su prošli Spasiteljevu obuku, učenici više nisu bili neznalice i neobrazovani. Postali su Mu slični umom i karakterom; ljudi su znali da su bili s Isusom.

Najuzvišeniji odgojni rad nije samo prijenos znanja, već usađivanje životne snage koja se prima dodirom uma s umom i duše s dušom. Samo život rađa život. Kakvu su prednost imali oni koji su tri godine bili u svakodnevnom dodiru s tim božanskim Životom iz koga je potekao svaki životodavni poticaj koji je donio blagoslov svijetu! Više od svojih drugova, ljubljeni učenik Ivan podčinio je sebe sili tog čudesnog Života. On kaže: “Da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao.”

(1. Ivanova 1,2) (Isusov život, str. 189,190)