Ne zaboravite

“Sjetite se Lotove žene.” (Luka 17,32)
“Međutim, jedan se bjegunac usudio pogledati na osuđeni grad i on je postao spomenik Božjeg suda. Da Lot nije oklijevao poslušati božansko upozorenje, i da je pobjegao u planine bez riječi moljenja ili primjedbe, i njegova bi žena pobjegla. Utjecaj njegovog primjera spasio bi je od grijeha koji je zapečatio njezinu sudbinu. Ali njegovo oklijevanje i neodlučnost nju su naveli da olako shvati božansko upozorenje. Iako je tijelom bila u ravnici, njezino je srce bilo u Sodomi, a ona je zajedno s njom uništena. Pobunila se protiv Boga jer je Njegova kazna obuhvatila njezino bogatstvo i njezinu djecu. Premda joj je bila pokazana velika naklonost time što je pozvana iz bezbožnog grada, smatrala je da se prema njoj oštro postupalo jer je njezino bogatstvo, koje je godinama stjecano, moralo biti prepušteno uništenju. Umjesto da zahvalno prihvati oslobođenje, ona se drsko okrenula žaleći za životom onih koji su odbacili božansko upozorenje. Njezin je grijeh pokazao da je ona nedostojna života jer nije bila zahvalna što joj je život bio sačuvan. Moramo paziti da ne postupamo olako prema Božjem milostivom planu za naše spasenje. Postoje kršćani koji kažu: ‘Nije me briga hoću li biti spašen ako moja žena i djeca ne budu spašeni zajedno sa mnom.’ Oni misle da za njih Nebo neće biti Nebo bez onih koji su im tako dragi. Ali imaju li oni koji ovako misle ispravnu predodžbu o vlastitom odnosu s Bogom u svjetlu Njegove velike dobrote i milosti prema njima? Jesu li oni zaboravili da ih za službu njihovom Stvoritelju i Otkupitelju vežu najsnažnije veze ljubavi, časti i odanosti? Poziv milosti upućen je svima i budući da naši prijatelji odbacuju Spasiteljevu ljubav koja moli, hoćemo li se i mi okrenuti? Otkupljenje duše je dragocjeno. Krist je platio beskonačnu cijenu za naše spasenje i tko cijeni vrijednost ove velike žrtve ili vrijednost duše, neće prezirati Božju ponuđenu milost zato što su drugi odlučili tako učiniti.” (Patrijarsi i proroci, str. 128)