““Da ne polažu nade u nesigurno … nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje.”“ (1. Timoteju 6,17)
Mi bismo bili puno sretniji i korisniji kada bi naš obiteljski život i društveni dodiri bili usmjeravani načelima kršćanske vjere, kad bismo prikazivali krotkost i jednostavnost Isusa Krista. … Neka posjetitelji vide da se trudimo da sve oko nas učinimo sretnima svojom vedrinom, suosjećanjem i ljubavlju.
Dok svojim gostima nastojimo osigurati udobnost i sreću, nemojmo previdjeti svoje obveze prema Bogu. Vrijeme molitve ne smije se zanemariti ni zbog kojeg razloga. … U rane večernje sate, kada se možete moliti bez žurbe i s razumijevanjem, iznesite svoje molbe i podignite svoj glas u sretnoj, zahvalnoj hvali. Neka svi koji posjećuju kršćane vide da je vrijeme molitve najsvetiji, najdragocjeniji i najsretniji trenutak u danu. Takav primjer ne može ostati bez djelovanja.
Ovo vrijeme pobožnosti širi plemenit, uzvišen utjecaj na sve koji u njemu sudjeluju. Prave misli i nove, bolje želje probudit će se i u srcima najbezbrižnijih. Vrijeme molitve donosi mir i počinak koji je potreban umornom duhu, jer je i samo ozračje kršćanskog doma ozračje mira i opuštenosti.
Svakim svojim činom kršćanin treba predstavljati svojeg Stvoritelja, truditi se da bogoslužje izgleda što privlačnije. …
Devet desetina nevolja i stradanja zbog kojih se ljudi brinu ili su izmislili, ili su sami na sebe navukli svojim pogrešnim ponašanjem. Oni trebaju prestati govoriti o tim nevoljama, trebaju ih prestati napuhavati. Svaku brigu, svaku neugodnu misao kršćanin treba povjeriti Bogu. Ništa nije premalo za našeg sažaljivog Spasitelja da zapazi, ništa nije preveliko da nosi.
A onda sredimo svoje srce i svoj dom; učimo svoju djecu da je strah Gospodnji početak mudrosti; i svojim radosnim, sretnim, sređenim životom izrazimo svoju zahvalnost i ljubav Onome koji ““nam sve obilno daje na uživanje”“ (1. Timoteju 6,17), ali iznad svega usmjerimo svoje misli i ljubav svojeg srca prema našem dragom Spasitelju koji je trpio zbog grešnog čovjeka i tako nam otvorio pristup u Nebo.
Ljubav prema Isusu ne može se sakriti, ona se vidi i osjeća. Ona širi veličanstvenu silu. Ona strašljive čini hrabrima, nemarne marljivima, neznalice mudrima. Ona čini da vezani jezik postane rječit, udahnjuje u pospani intelekt novi život i novu snagu. Ona očajniku daje nadu i mračnome radost. Ljubav prema Kristu učinit će da onaj koji je njeguje prihvati odgovornost i brige radi Njega i da ih nosi u Njegovoj sili. (ST, 17. prosinca 1885.)