“Sud sjede, knjige se otvoriše.” (Daniel 7,10)
U ovozemaljskoj službi na Dan pomirenja sudjelovali su samo oni koji su izišli pred Boga s priznanjem i pokajanjem, i kojima su grijesi s krvlju žrtve okajnice bili preneseni u Svetište. Tako se i na veliki dan konačnog pomirenja i istražnog suda razmatraju slučajevi samo onih koji se smatraju Božjim narodom. Sud nad zlima je posebno i odvojeno djelo, koje će se izvršiti kasnije. “Jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom! A ako dakle počinje s nama, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Božjoj Radosnoj vijesti?” (1. Petrova 4,17)
Nebeske knjige u kojima su zapisana imena ljudi i njihova djela određuju sudske odluke. Prorok Daniel kaže: “Sud sjede, knjige se otvoriše.” (Daniel 7,10) Opisujući isti prizor, pisac Otkrivenja dodaje: “I druga knjiga, knjiga života bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,12)
U knjizi života nalaze se imena svih koji su ikada bili u Božjoj službi. Isus je pozvao svoje učenike: “Radujte se … što su vaša imena zapisana na nebesima.” (Luka 10,20) Pavao govori o svojim vjernim suradnicima “kojih se imena nalaze u knjizi života” (Filipljanima 4,3). Promatrajući buduće “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše”, Daniel izjavljuje da će se Božji narod izbaviti, “svi koji se nađu zapisani u Knjizi”. A Ivan u Otkrivenju kaže da će u Božji grad ući samo oni “koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života” (Daniel 12,1; Otkrivenje 21,27).
“Knjiga spomenica” piše se pred Bogom i u njoj su zapisana dobra djela onih “koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo” (Malahija 3,16). Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi — sve je to zapisano u Nebu. Nehemija govori o njoj kad kaže: “Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne preziri mojih pobožnih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu.” (Nehemija 13,14) U knjizi spomenici sačuvana je trajna uspomena na svako pravedno djelo. U njoj je vjerno zapisana svaka pobijeđena kušnja, svako nadvladano zlo i svaka riječ nježne sućuti. Zapisana je i svaka žrtva, svako stradanje i jad pretrpljeni zbog Krista. (Veliki sukob, str. 380)