“U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla.” (Ivan 3,19)
Poslavši sedamdesetoricu, Isus im je zapovjedio, kao što je zapovjedio i dvanaestorici, da se svojom nazočnošću ne nameću gdje nisu dobrodošli. “U koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite: ‘Čak i prah iz vašega grada, što nam se uhvatio za noge, otresamo sa sebe i ostavljamo vama. Ali ovo znajte: blizu je kraljevstvo Božje.’” (Luka 10,10.11) To ne trebaju činiti pokrenuti ozlojeđenošću, ili povrijeđenom čašću, već da bi pokazali kako je žalosno odbaciti Gospodnju vijest ili Njegove vjesnike. Odbaciti Gospodnje sluge znači odbaciti samoga Krista. …
Tim prometnim gradovima oko Galilejskog mora bili su obilno pruženi najbogatiji nebeski blagoslovi. Dan za danom Knez života dolazio je u njih i iz njih odlazio. Božja slava, koju su čeznuli vidjeti proroci i kraljevi, zasjala je nad mnoštvom koje je u stopu pratilo Spasitelja. Ipak su odbacili nebeski Dar.
Sa željom da prikažu svoju veliku razboritost, rabini su upozoravali narod da ne prihvaća novi nauk koji uči ovaj novi učitelj, jer da su Njegove teorije i postupci u suprotnosti s učenjima otaca. Narod je imao povjerenja u ono što su ga svećenici i farizeji učili, umjesto da teži sam razumjeti Božju riječ. Poštovali su svećenike i poglavare umjesto da poštuju Boga, i odbacivali istinu da bi mogli održati svoje predaje. Mnogi su bili oduševljeni i gotovo uvjereni, ali nisu djelovali po svom osvjedočenju i nisu se ubrajali u Kristove pristaše. Sotona ih je napadao svojim kušnjama sve dok svjetlost nije izgledala kao tama. Na taj su način mnogi odbacili istinu koja bi ih spasila.
Vjerni Svjedok kaže: “Evo stojim na vratima i kucam.” (Otkrivenje 3,19) Svaka opomena, ukor i usrdna molba u Božjoj riječi ili preko Njegovih vjesnika predstavlja kucanje na vrata srca. To je Isusov glas, a On traži da uđe. … Ako se danas zanemari djelovanje Duha Svetoga, ono sutra neće biti tako snažno. (Isusov život, str. 402,403)
Za razmišljanje: U Postanku 34,7 podsjeća nas se da imamo milostivog Boga, ali On ne prelazi preko grijeha. Kako Bog vraća onoga čiji je život obilježen prijestupom koji se ponavlja?
Preporučujemo:
