“Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim — srebrom ili zlatom — nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19)
Isus je promatrao nevine žrtve i vidio kako su Hebreji od ovih velikih skupova načinili prizore krvoprolića i grubosti. Umjesto poniznog pokajanja zbog grijeha, umnažali su žrtvovanja životinja, kao da se Bog može poštovati službom bez srca. Srca svećenika i poglavara otvrdnula su u sebičnosti i lakomosti. Od pravih simbola koji su upućivali na Božje Janje načinili su sredstva za stjecanje dobiti. Na taj je način u očima naroda svetost službe prinošenja žrtava bila u velikoj mjeri razorena. U Isusu je pokrenut opravdani gnjev. Znao je da će svećenici i starješine isto tako malo cijeniti Njegovu krv koju će uskoro proliti za grijehe svijeta kao što cijene krv životinja koju su stalno prolijevali.
Krist je preko proroka govorio protiv takvih postupaka. Samuel je rekao: “Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.” …
Onaj koji je osobno dao ova proročanstva, sad je po posljednji put ponovio opomene. Narod je proglasio Isusa za izraelskog kralja ispunjavajući tako proročanstvo. On je primio njihovo odavanje počasti i prihvatio kraljevsko zvanje. Morao je djelovati kao osoba na takvom položaju. Premda je znao da će Njegovi napori da popravi iskvareno svećenstvo biti uzaludni, ipak se Njegovo djelo moralo izvršiti i ovom nevjernom narodu morao je biti pružen dokaz Njegove božanske misije.
Ponovno je prodorni Isusov pogled prešao preko oskvrnuta predvorja Hrama. Sve su oči bile okrenute prema Njemu. Svećenik i poglavar, farizej i mnogobožac zadivljeno su promatrali Onoga koji je stajao pred njima kao veličanstveni nebeski Kralj. Božanska je narav bljesnula kroz ljudsku, zaodjenuvši Krista dostojanstvom i slavom koju nikada prije nije pokazao. … Krist je progovorio silom koja je potresla narod kao moćna oluja: “Stoji pisano: ‘Kuća moja neka bude kuća molitve’, a vi je pretvarate u špilju razbojničku.” Njegov je glas odzvanjao kroz Hram kao truba. (Isusov život, str. 482—484)
Za razmišljanje: Kada sam ja osjetio opravdani gnjev kao Isus u Hramu?
Preporučujemo:
