“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Nakon posta koji je trajao četrdeset dana i četrdeset noći, Spasitelj “na kraju ogladnje” (Matej 4,2). Tada se pred Njim pojavio Sotona. Došao je kao prekrasni anđeo s Neba, tvrdeći da ga Bog šalje da objavi kraj Spasiteljevog posta. “Ako si zaista Sin Božji,” kazao je, “naredi da ovo kamenje postane kruh.” (Matej 4,3) Međutim, u Sotoninom nagovještaju sumnje Krist je prepoznao neprijatelja čijoj se sili na Zemlji došao oduprijeti. On nije prihvatio izazov niti ga je pokolebala kušnja. »vrsto se držao onoga što je već bilo potvrđeno. “Ne živi čovjek samo o kruhu,” uzvratio je, “nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4)
Krist se držao svake Božje riječi i pobijedio je. Kad bismo i mi u vrijeme kušnje uvijek zauzeli takav stav odbijajući dodir s kušnjom i raspravu s neprijateljem, imali bismo isto takvo iskustvo. Kad prestanemo pregovarati s đavolom, mi pobjeđujemo. Svatko od nas treba znati da se upravo sada nalazi u ratu, da se treba zauzimati za ono što je pozitivno u Božjim očima i toga se držati. “Božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći.” (2. Petrova 1,3)
Mi možemo imati udjela u božanskoj naravi. Bit ćemo kušani na različite načine, ali ne smijemo zaboraviti da nam je već osigurano sve što nam je potrebno da bismo pobijedili. … Onaj tko vjeruje u Krista, postaje dionik božanske naravi i posjeduje silu koju može upotrijebiti u svakoj kušnji. On neće podleći kušnji niti će biti ostavljen da doživi poraz. …
Mi mislimo da nas to što smo zauzeli takav stav u svijetu puno stoji, i to je točno. Ali koliko je naše spasenje stajalo čitav svemir? Da bi nas učinilo dionicima božanske naravi, Nebo je dalo svoje najskupocjenije blago. … Božji Sin stajao je u ovom palom svijetu kao Očev predstavnik. I umro je u korist izgubljenog roda. Kakvog li pothvata! Da On nije uspio, da je bio svladan u kušnji, naš svijet bio bi izgubljen. (Manuscript 99a, 29. kolovoza 1908. — “Pozvani u slavu da bismo činili dobro”, propovijed održana u Loma Lindi u Kaliforniji)