“Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema. I opazih kako Sveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njim. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.’ Tada onaj koji sjedi na prijestolju reče: ‘Evo sve činim novo.’ I nadoda: ‘Piši: Ove su riječi pouzdane i istinite!’” (Otkrivenje 21,1-5)
Isus se vratio (Otkrivenje 19) i poveo svoj narod, koji je uzet na oblake Njemu u susret, sa sobom na nebo (1. Solunjanima 4,17; Ivan 14,1-3). Tamo su proveli razdoblje od tisuću godina, poznato po tisućugodišnjoj zajednici s Bogom i jednih s drugima, potpuno uvjereni da je Bog učinio najbolje kada se suočio s krizom koju je izazvao grijeh (Otkrivenje 20,4-6). Kada su svi bili osvjedočeni, grijeh i grešnici i sam Sotona osuđeni su na, kako to naziva Ivan, pisac Otkrivenja, “drugu smrt” (Otkrivenje 20,7-15).
Upravo u tom trenutku novi Jeruzalem spušta se na novostvorenu Zemlju (Otkrivenje 21,1; 2. Petrova 3,13). Otkrivenje opisuje to novo stvaranje kao obnavljanje edenskih uvjeta. Grijeh je sada samo prošlost dok Božji sveti, koji su spašeni zahvaljujući Isusovom djelu, provode vjekove vječnosti na planetu Zemlji.
Jedna od najzanimljivijih spoznaja u vezi s Nebom jest što ga Isus opisuje Ivanu niječnim oblicima. Postoji dobar razlog za to. Jednim dijelom ljudski um sa svojim ograničenim iskustvom ne može shvatiti slavu Božjeg kraljevstva. Ono nadilazi raspon njegovih misli i zato mu ga je nemoguće opisati.
Ali mi koji živimo na Zemlji znamo da se na ovom svijetu moramo suočiti i s onim od čega bismo željeli uteći.
Prema tome, u Otkrivenju čitamo da u nebeskom kraljevstvu više neće biti suza, boli, smrti ni žalosti. Čak nam se kaže da više neće biti ni mora (Otkrivenje 21,1) — prikazujući simboličnim jezikom da će cijela Zemlja biti plodna — da više neće biti gladi.
Sretan sam zbog tih niječnih oblika. Radujem se životu koji neće biti ograničen smrću i narušen bolešću. A takvi niječni oblici pružaju samo mali uvid u ono što čeka one koji odluče živjeti s Isusom zauvijek.
Preporučujemo:
