“I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’ Nego će me svi poznavati … i grijeha se njihovih neću više spominjati.” (Jeremija 31,34)
Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti, Sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki je varalica kod njih pokušao izazvati sumnju, potaknuti ih da izgube povjerenje u Boga, odvojiti ih od Njegove ljubavi i navesti da pogaze Njegov Zakon. Sada upozorava na izvješće o njihovom životu … na njihovu nesličnost s Kristom kojom su osramotili svog Otkupitelja i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih počine, i zbog svega ovoga tvrdi da pripadaju njemu.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upućuje na njihovo kajanje i vjeru, i zahtijevajući za njih oprost, podiže svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima govoreći: Znam ih po imenu, urezao sam ih u svoje dlanove. …
Djelo istražnog suda i brisanje grijeha mora se dovršiti prije drugog Gospodnjeg dolaska. Budući da se mrtvima sudi prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije završetka suda na kome se ispituje njihov slučaj. Apostol Petar sasvim jasno tvrdi da će grijesi vjernika biti izbrisani kada “od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa” (Djela 3,20). Kad istražni sud završi, Krist će doći i sa sobom donijeti plaću svakome prema njegovu djelu. U zemaljskoj je službi veliki svećenik, nakon izvršenog pomirenja za Izraela, izišao i blagoslovio zajednicu. Tako će se i Krist po završetku svog posredovanja pojaviti … da svoj narod, koji Ga je čekao, blagoslovi vječnim životom. (Veliki sukob, str. 383,384)