Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Nehemija 13

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Nehemija 13”.

1 Onoga dana čitala se puku nauši knjiga Mojsijeva i u njoj se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju ući u zbor Božji dovijeka, 2 jer nisu izašli u susret sinovima Izraelovim s kruhom i vodom, nego su najmili protiv njih Bileama da ih prokune; ali je naš Bog okrenuo kletvu u blagoslov. 3 I dogodi se, kad su čuli Zakon, da izlučiše iz Izraela sav mješoviti svijet. 4 A prije toga se svećenik Eliašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, zbliži s Tobijom 5 pa uredi za nj veliku sobu u koju su se prije stavljale prinosnice, tamjan i posuđe, kao i desetine od žita, vina i ulja, kako bijaše zapovijeđeno da se daje levitima i pjevačima i vratarima, i prinosi za svećenike. 6 No zavrijeme svega toga ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine babilonskoga kralja Artakserksa otišao kralju. Ali poslije nekog vremena izmolih od kralja dopuštenje 7 da dođem u Jeruzalem. Tada razabrah zlo što ga je Eliašib učinio za Tobiju uredivši za nj prostoriju u predvorjima Doma Božjega. 8 I to mi bî veoma mrsko, stoga sve Tobijine kućanske stvari izbacih van iz sobe. 9 I zapovjedih da se sobe očiste pa onamo ponovo unesoh posuđe doma Božjega, prinosnice i tamjan. 10 Doznao sam i to da se levitima ne daju njihovi dijelovi pa su se leviti i pjevači, koji obavljaju posao, razbježali svaki u svoje polje. 11 Stoga prekorih odličnike i rekoh: »Zašto je zapušten Dom Božji?« I ponovo ih sabrah i postavih ih na njihovo mjesto. 12 Tada je sav Juda stao donositi u spremišta desetinu žita i vina i ulja. 13 A ja sam nad spremištima postavio svećenika Šelemju i knjižnika Cadoka, a od levita Pedaju, te uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina; jer njih se smatralo vjernima i na njima je bilo da dijele svojoj braći. 14 Spomeni me se, Bože moj, zbog ovoga i nemoj izbrisati mojih dobrih djela što sam ih učinio za Dom Boga svojega i za službe njegove! 15 U one dane vidio sam u Judi neke koji su gazili u tijescima u subotu i nosili snoplje i tovarili ga na magarce — kao i vino, grožđe i smokve i svakojake terete — i donosili u Jeruzalem u dan subotnji. I prekorio sam ih što u taj dan prodaju živež. 16 A Tirci koji su živjeli ondje donosili su ribu i svakovrsnu robu i prodavali je sinovima Judinim i u Jeruzalemu subotom. 17 Stoga prekorih Judine velikaše i rekoh im: »Kakvo je to zlo djelo što ga vi činite te oskvrnjujete dan subotnji? 18 Nisu li tako činili očevi vaši pa je Bog naš sve ovo zlo doveo na nas i na ovaj grad? A vi još pridodajete gnjev na Izraela oskvrnjujući subotu.« 19 I dogodi se, kad se pred subotu smračilo kod dveri jeruzalemskih, da zapovjedih da se zatvore vrata i rekoh da ih ne otvaraju do nakon subote. I postavih neke od svojih momaka na dveri da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 20 A jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili su izvan Jeruzalema, 21 ali sam ih opomenuo i rekao im: »Zašto vi noćite pred zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!« Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 22 I zapovjedio sam levitima da se očiste i dođu čuvati dveri, kako bi posvetili dan subotnji. I za ovo me se spomeni, Bože moj, i poštedi me po velikom milosrđu svojemu! 23 Onih dana vidio sam i Židove koji bijahu uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke. 24 A polovica njihovih sinova govorila je ašdodski i nisu znali govoriti židovski, nego su govorili jezikom ovoga ili onoga puka. 25 Zato sam ih korio i proklinjao ih i tukao neke od njih i čupao im kosu i zaklinjao ih Bogom: »Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove ili za sebe! 26 Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? A među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on i bio je mio Bogu svojemu te ga je Bog postavio za kralja nad svim Izraelom. Ali i njega su žene tuđinke navele na grijeh. 27 Zar da onda i o vama slušamo kako činite sve ovo veliko zlo iznevjerivši se Bogu uzimajući žene tuđinke?« 28 A jedan od sinova Jojade, sina velikoga svećenika Eliašiba, bijaše zet Sanbalatu Horoncu; njega sam pak otjerao od sebe. 29 Spomeni ih se, Bože moj, jer su onečistili svećeništvo i zavjet svećenički i levitski. 30 Tako sam ih očistio od svega tuđinskoga i postavio službe svećenikâ i levitâ, svakoga na njegov posao. 31 Pobrinuo sam se i da opskrba drvetom bude u određeno vrijeme, i za prvine. Spomeni me se, Bože moj, po dobru.