Nehemija 5

8. 03. 2023.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Nehemija 5”.

1 Tada nasta velika vika ljudi i njihovih žena protiv njihove braće Židova. 2 Jer bilo je onih koji su govorili: »Nas, naših sinova i kćeri naših ima mnogo; dajte nam, stoga, da nabavimo žito da jedemo i preživimo.« 3 Bilo je i onih koji su govorili: »Mi smo založili svoja polja i svoje vinograde i svoje kuće da bismo nabavili žita u ovoj gladi.« 4 Bilo je i nekih koji su govorili: »Uzajmili smo novac na svoja polja i svoje vinograde za kraljev porez. 5 I sad, naše je tijelo kao tijelo braće naše, naši su sinovi kao njihovi sinovi, a mi, evo, svoje sinove i kćeri svoje dajemo u roblje. Ta neke od naših kćeri već su robinje; i nije u našoj moći da ih otkupimo, jer naša polja i naše vinograde drže drugi.« 6 A ja se silno ražestih kad čuh njihovu viku i te riječi. 7 I pošto sam promislio u srcu svojemu, prekorih velikaše i odličnike, i rekoh im: »Vi namećete bremena svaki bratu svojemu.« Stoga sam sazvao protiv njih veliki zbor. 8 Tada im rekoh: »Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju braću Židove koja bijahu prodana poganima. A vi isto prodajete braću svoju! Ili da budu nama prodana?« I svi su šutjeli, i ne nađoše što da odgovore. 9 Onda rekoh: »Nije dobro to što vi činite. Ne biste li trebali hoditi u strahu Boga našega da izbjegnemo porugu pogana, neprijatelja naših? 10 I ja i moja braća i moji momci pozajmili smo im novaca i žita. Molim vas, prekinimo s tom lihvom. 11 Vratite im sad njihova polja, njihove vinograde, njihove maslinike i njihove kuće, još danas, i postotak novca i žita, vina i ulja, što im ga vi nametnuste.« 12 Nato rekoše: »Vratit ćemo i nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si ti rekao.« Tada pozvah svećenike i zakleh ih da učine u skladu s tim obećanjem. 13 I otresoh njedra svoja pa rekoh: »Neka Bog svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje ovako otrese iz kuće njegove i s posjeda njegova. I neka tako bude otresen i ispražnjen.« Nato sav zbor reče: »Amen!« — i slavili su Gospoda. I puk učini po ovoj riječi. 14 I od dana kad mi je zapovjeđeno da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete godine pa do trideset i druge godine kralja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo jeli upraviteljskog kruha. 15 A pređašnji upravitelji, koji bijahu prije mene, stavljali su bremena na puk i uzimali od njih kruha i vina, povrh četrdeset šekela srebra; usto, njihovi momci gospodarili su nad pukom. Ali ja tako nisam činio, zbog straha Božjega. 16 Čak sam se i prihvatio posla oko toga zida. I nismo kupili nijedno zemljište. I svi moji momci bijahu ondje skupljeni na posao. 17 A za mojim stolom bijaše stotinu i pedeset ljudi, Židova i odličnika, kao i onih koji su dolazili k meni iz narodâ koji su nas okruživali. 18 A ovo je ono što bi se zgotovilo svakoga dana: po jedno goveče išest biranih ovaca. I perad bijaše zgotovljena za me, a jednom u deset dana donosilo bi se svakojakoga vina u izobilju. No uza sve to nisam tražio upraviteljskog kruha jer je služinstvo teško opterećivalo taj puk. 19 Spomeni me se, Bože moj, po dobru, zbog svega što sam učinio za taj puk.