Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Nehemija 9

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Nehemija 9”.

1 A dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izraelovi na post, i to u kostrijeti i sa zemljom na sebi. 2 I potomstvo Izraelovo odvojilo se od svih tuđinskih sinova; potom stadoše te su priznavali grijehe svoje i bezakonja svojih otaca. 3 I dok su stajali, svatko na svom mjestu, čitali su iz Knjige Zakona Gospoda, Boga svojega, četvrtinu dana, a za druge su četvrtine priznavali grijehe i klanjali se Gospodu, Bogu svojemu. 4 Tada Ješua i Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stadoše na podij za levite pa snažnim glasom zavapiše Gospodu, Bogu svojemu. 5 I rekoše leviti Ješua i Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: »Ustanite! Blagoslivljajte Gospoda, Boga svojega, odvijeka i dovijeka! I blagoslovljeno bilo tvoje slavno ime i iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno! 6 Ti si Gospod, samo ti! Ti si stvorio nebesa, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima; i ti svemu tome daješ život, i tebi se klanja sva vojska nebeska. 7 Ti si, Gospode, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura Kaldejskoga i dao mu ime Abraham; 8 i srce si njegovo vjernim pred sobom našao i savez s njim sklopio da ćeš mu dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca i Perižana i Jebusejaca i Girgašijaca — da ćeš je dati potomstvu njegovu. I ispunio si svoje riječi, jer pravedan ti si.9 I vidio si nevolju naših otaca u Egiptu, i čuo im vapaj na Crvenome moru. 10 I izveo si znake i čudesa na faraonu i na svim slugama njegovim i na svemu puku zemlje njegove, jer si znao da su obijesno postupali prema njima. Tako si sebi pribavio ime, kao što je to današnjega dana. 11 I more si pred njima razdijelio te prijeđoše posred mora po suhu, a progonitelje njihove u dubine si bacio, kao kamen u vode silovite. 12 I danju si ih u stupu od oblaka vodio, a noću u stupu od ognja, osvjetljujući im put po kojem su išli. 13 I sišao si na goru Sinaj i s neba s njima govorio, i dao im pravične propise i istinite zakone, dobre uredbe i zapovijedi. 14 Obznanio si im i svoju svetu subotu, i izdao im zapovijedi i odredbe i Zakon preko Mojsija, sluge svojega. 15 I dao si im kruh s neba u njihovoj gladi, i vodu si im iz stijene izveo za njihovu žeđ; i rekao si im da pođu zaposjesti zemlju za koju si se prisegnuo da ćeš im je dati. 16 Ali se oni i oci naši uzobijestiše i otvrdnuše šije svoje, te ne htjedoše slušati tvojih zapovijedi. 17 I odbili su poslušati i nisu se spominjali tvojih čudesa što si ih činio među njima, nego su otvrdnuli šije svoje i u svojemu buntovništvu postavili sebi poglavara da se u ropstvo svoje vrate. Ali ti si Bog praštanja, milostiv i milosrdan, spor na gnjev a bogat milosrđem; i nisi ih ostavio. 18 Pa i kad su sebi načinili tele saliveno i rekli: ‘To je tvoj bog koji te izveo iz Egipta’ i počinili teške hule, 19 ipak ih ti u svojemu velikom smilovanju nisi ostavio u pustinji; stup od oblaka danju nije odstupao od njih vodeći ih putem ni stup od ognja noću osvjetljujući im put kojim su išli. 20 Dao si im i svojega dobrog Duha da ih pouči, i mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i vode si im dao za njihovu žeđ. 21 I četrdeset si godina skrbio za njih u pustinji, ništa im nije nedostajalo; odjeća im se nije istrošila niti su im noge oticale. 22 I dao si im kraljevstva i puke i razdijelio ih po krajevima. Tako su zaposjeli zemlju Sihona, dakle zemlju kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. 23I umnožio si im sinove kao zvijezde nebeske i doveo ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovim da će u nju ući da je zaposjednu. 24 I sinovi su ušli i zaposjeli zemlju, a ti si pred njima pokorio stanovnike zemlje, Kanaance, i njima u ruke predao njih i kraljeve njihove i puke zemaljske, da rade s njima što im je volja. 25 I osvojili su utvrđene gradove i plodnu zemlju, i zaposjeli kuće pune svakoga dobra, iskopane studence, vinograde i maslinike i mnogo plodnoga drveća; i jeli su, i nasitili se, i ugojili se, i uživali u tvojoj velikoj dobroti. 26 Ali su se opirali i bunili protiv tebe, i Zakon tvoj bacili sebi za leđa; ubijali su i proroke tvoje koji su svjedočili protiv njih da bi ih tebi vratili, i počinili velike hule. 27 Zato si ih predao u ruke njihovih neprijatelja, koji su ih tlačili. No u vrijeme nevolje svoje tebi su vapili, i ti si ih s neba uslišao i po velikom smilovanju svojemu davao im izbavitelje koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja. 28 Ali čim bi otpočinuli, opet bi pred tobom činili zlo. Zato si ih ostavljao u rukama njihovih neprijatelja te su ovi vladali nad njima. No kad bi opet zavapili k tebi, ti bi ih s neba uslišao. I mnogo si ih puta izbavljao, po milosrđu svojemu, 29 i svjedočio protiv njih, da bi ih vratio svojemu Zakonu. Ali se oni uzobijestiše i ne poslušaše tvojih zapovijedi, nego su griješili protiv uredaba tvojih (a čovjek koji ih vrši, živjet će po njima). I okrenuli su buntovna leđa i otvrdnuli šije svoje — i nisu poslušali. 30 A ti si ih podnosio mnogo godina i svojim Duhom svjedočio protiv njih preko svojih proroka — ali nisu slušali. Zato si ih predao pucima zemaljskim u ruke. 31 Ali u velikom milosrđu svojemu nisi ih dokrajčio niti si ih ostavio, jer ti si Bog milostiv i milosrdan. 32 Zato sad, Bože naš, veliki, silni i strašni Bože, koji držiš savez i milosrđe, neka pred tobom ne bude neznatna sva ova nevolja što je snašla nas, naše kraljeve, naše knezove i naše svećenike i proroke naše, i očeve naše i sav puk tvoj, od vremena kraljeva asirskih sve do današnjega dana. 33 Ta ti si bio pravedan u svemu što nas je stiglo, jer si postupao vjerno premda smo mi činili zlo. 34 Ni naši kraljevi, naši knezovi, naši svećenici i naši očevi nisu vršili Zakon tvoj i nisu se obazirali na zapovijedi tvoje i na svjedočanstva tvoja kojima si svjedočio protiv njih. 35 Premda su bili u svojemu kraljevstvu i uživali u velikoj dobroti koju si im podario i u prostranoj i plodnoj zemlji koju si pred njih stavio, oni ti nisu služili i od svojih se zlih djela nisu odvratili. 36 Eto, mi smo danas robovi, i to u zemlji što si je dao ocima našim da jedu plod njezin i dobra njezina — mi smo u njoj, evo, robovi. 37 A njen obilan urod ide kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših. Oni po svojoj volji vladaju i nad našim tijelima i nad stokom našom. Ta mi smo u nevolji velikoj! 38 I zbog svega toga mi sklapamo čvrst savez, i to pismeno; a zapečatit će ga naši knezovi, naši leviti i svećenici naši.«