Jutarnji stih

Neiskreni poljubac

“Dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, s brojnom svjetinom, naoružanom mačevima i toljagama, koju su poslali glavari svećenički i starješine narodne. Njegov im izdajnik bijaše dao znak: ‘Koga ja poljubim — rekao im je — taj je, njega držite!’ I smjesta pristupi k Isusu te mu reče: ‘Zdravo, Rabbi!’ — pa ga poljubi.” (Matej 26,47-49)

Zašto je Juda trebao poljubiti Isusa? Je li židovskim vođama i hramskim čuvarima doista bilo potrebno da im pokaže Isusa?

Bilo bi nevjerojatno da čuvari reda u hramu i svjetina nisu mogli prepoznati čovjeka koji je samo prije nekoliko dana očistio hram i istjerao mjenjače novca. I kako iz viđenja nisu poznavali osobu koja je svakoga dana poučavala u hramu?

Posljednje što im je trebalo bilo je da utvrde tko je Isus. Itekako su dobro znali tko je On i kako izgleda.

Njima nije bilo potrebno da Ga prepoznaju, već pogodno i sigurno mjesto da Ga uhvate s obzirom na okupljeno mnoštvo u Jeruzalemu u povodu Pashe i Isusovu omiljenost. A to im je Juda omogućio.

Zašto Ga je onda trebao poljubiti? U tekstu se može naslutiti razlog zahvaljujući grčkoj riječi prevedenoj kao “poljubac”. U 48. retku Juda upotrebljava riječ fileo, uobičajenu riječ za poljubac, kao znak kojim će označiti Isusa. Ali kada se radi o stvarnom poljupcu u 49. retku, grčka riječ glasi katafileo, koja, kako tumači William Barclay, “označuje ljubavnikov poljubac, i znači ljubiti neprestano, strasno, vatreno”.

Zašto je došlo do promjene riječi? Zato što znak poljupca nije prvenstveno bio namijenjen za utvrđivanje identiteta. Ako je to bio jedini razlog, poljubac bi samo bio pokazatelj licemjerja.

Ali čini se da postoji nešto dublje u neiskrenom Judinom srcu. Njegov poljubac bio je poput poljupca učenika koji istinski voli svojeg učitelja. Juda je očito čekao priliku da potakne Isusa da pokaže svoju mesijansku silu i vlast.

Ali to se nije dogodilo. I razočarani Juda nestaje iz izvještaja do samoubojstva. On nije bio pozvan ni da svjedoči protiv Isusa na suđenju. Juda je pokušao prisiliti Isusa da učini po njegovom. Ali na kraju je doživio potpuno razočaranje.

Vrlo je važno da svatko od nas radi za Boga onako kako to On želi. Koliko god bili posvećeni, ako idemo vlastitom stazom prema uspjehu, krenuli smo pogrešnim putom.

 

Preporučujemo:


Komentiraj