“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A Zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.” (Izaija 60,1.2)
Zavist je prouzročila prvu smrt na našem svijetu. Sva sebičnost dolazi od Sotone. Ljudska bića pripadaju jednoj velikoj obitelji, Božjoj obitelji. Oni trebaju poštivati i voljeti jedan drugog. Ne bi smjeli izgovarati riječi koje vrijeđaju i ranjavaju. Nitko ne bi smio biti nepravedan u svojim poslovima i na taj način izgubiti povjerenje svojih bližnjih. Sebičnost i nepravednost rađaju nezadovoljstvo. Pod njihovim kobnim utjecajem ljudi gube osjećaj što znači voljeti jedan drugog kao što Krist voli nas.
Svi trebaju raditi u ljubavi i zajedništvu, gledajući na Boga kao glavni izvor svega. Ljubav za Krista je načelo koje ujedinjuje čovjeka s njegovim bližnjima.
Danas u svijetu vidimo sve suprotno od vjernosti Bogu. Svako kraljevstvo, svaka pokrajina, svaka obitelj ima želju učiniti sebe središtem. Ljudi žele vladati jedni nad drugima. Samoljublje je pokretač svakog postupka.
Gospodin poziva svoj narod da ostavi daleko od sebe svaki kamen spoticanja, da bude ispunjen Svetim Duhom. Sjedinjenje čovjeka s Bogom i bližnjima, obnavljanje sklonosti činjenju dobra, koju su ljudska bića izgubila padom u grijeh — to je slava Evanđelja. Neka Crkva ustane i svijetli, jer je njezino svjetlo došlo i slava Gospodnja je nad njom. Neka vjernici usrdno teže postizanju pobjede nad sobom. (Manuscript 78, 1901.)
Kristova vjera znači mnogo više od oprosta grijeha; ona označava uklanjanje naših grijeha i ispunjavanje praznine vrlinama Svetoga Duha. Ona znači božansko prosvjetljenje i radost u Gospodinu. Ona znači srce oslobođeno sebičnosti, blagoslovljeno stalnom Kristovom nazočnošću. Kad Krist vlada dušom, ona je neporočna i slobodna od grijeha. U životu takvog čovjeka svoje ispunjenje nalaze slava, obilje i savršenstvo evanđeoskog plana. Prihvaćanje Spasitelja donosi savršeni mir, savršenu ljubav i savršenu sigurnost. Ljepota i miris Kristovog karaktera koji se otkrivaju u kršćaninovom životu pokazuju da je Bog doista poslao svojega Sina na svijet da spasi svijet.
Objavljivanjem božanske slave preko ljudske naravi Nebo će se toliko približiti ljudima da će se ljepota, kojom je ukrašeno unutarnje Svetište, vidjeti u životu svakog čovjeka koji u svoje srce primi Spasitelja. Pod utjecajem Kristove slave objavljene preko ljudi, mnoge duše će biti zadobivene za Gospodina i upućivat će velikom Darovatelju hvalu i zahvalnost. (Isusove usporedbe, str. 288,289)