Neka je slava Bogu

“Ovako govori Jahve: ‘Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo’ — riječ je Jahvina.” (Jeremija 9,22.23)
Ovo je najdragocjeniji prijekor i ohrabrenje, najvažnija pouka za svaku dušu koja želi služiti Bogu. Ovdje je izrečeno jednostavnim riječima ono što je Gospodinu milo. Svi koji imaju spoznaju o Bogu, znaju da je On dobar i pravedan. Ako ponizno hode s Bogom, moći će se držati Gospodnjih putova, vršiti Njegovu volju sa svakom ljubaznošću, suosjećanjem, milošću, nježnošću i ljubavlju jer je Bog rekao: „To mi je milo.“ Koliko bismo stoga trebali biti ozbiljni kad je riječ o rodovima koji izlaze iz naših usta, da ne bismo uvrijedili Boga tim što ćemo se nepažljivo ophoditi prema onome što je On svojom krvlju otkupio. Ako oponašamo Božji karakter, mi ćemo biti kršćanska, ljubazna gospoda i dame. … Naš napredak kao ljudi potpuno ovisi o našoj ovisnosti o Bogu za naše potrebe, milost i savršenstvo karaktera preko našeg Spasitelja koji je platio otkupninu za nas svojim vlastitim slavnim zaslugama. (Letter 150, 1897.) Prednost je onih koji poznaju Isusa Krista kao svojega Spasitelja da budu obrazovani i odgajani u školi koja je veća od ljudske, i da budu poučavani pod prismotrom veće mudrosti od one koju imaju ograničena bića. Oni mogu doći na poduku najvećem Učitelju kojega je svijet ikada poznavao, i raspolagati istim znanjem koje je On dao Danielu. Oni koji su ponizni u srcu, koji osjećaju potrebu za većom mudrošću i ne oslanjaju se na svoje ograničeno prosuđivanje, nego iskreno traže Božju volju, mogu crpiti iz Izvora sveg znanja i dobiti milost, razboritost, obzirnost i prosuđivanje. Oni će shvatiti puninu sadržanu u obećanju iz Božje riječi: “Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130) (The Youth’s Instructor, 19. rujna 1895.)