“Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.” (2. Korinćanima 4,16)
Um ima silu za dobro ako je usuglašen s Kristovim umom, posvećen i vođen Božjim Duhom. Međutim, um sam po sebi ne može nas učiniti podobnim za Nebo niti nas može osposobiti da dosegnemo božansko mjerilo. Da bi čovjek bio ono što Bog želi da bude, on mora imati čist, plemenit karakter. Pravo da se netko nazove čovjekom određuje se na osnovi toga kako koristi svoj um. Da bi bio priznat kao Božji suradnik, čovjek se najprije mora odreći i suzdržati od samopouzdanja koje mnogo traži a malo daje. … Ljudska bića nemaju pravo misliti da postoje bilo kakva ograničenja kada je riječ o naporima koje trebaju uložiti kako bi prikazali Božju dobrotu i ljubav u djelu spašavanja duša. Je li se Krist ikad umarao u svojem radu na spašavanju duša? Je li ikad bio suzdržan u požrtvovnosti i samoodricanju? Kad vjernici u svojem životu pokažu samoodricanje kakvo je Krist pokazivao, kad budu ulagali neprekidne, ustrajne napore kakve je On ulagao, oni neće imati vremena ni sklonosti da u svoje iskustvo utkaju pogrešne niti koje bi pokvarile zadani uzorak. … Mi trebamo bdjeti, raditi i moliti se, i nikad ne smijemo dopustiti da naše “ja” odnese prevagu. Trebamo biti spremni, budni i na molitvi, kako bismo na Učiteljevu zapovijed odmah poslušno krenuli u akciju. Gdje god vidimo neki posao koji treba uraditi, prihvatimo ga se i uradimo neprestano gledajući u Isusa. … Krista radi bdijte i molite se, i u godini u koju smo upravo ušli, suzdržavajte se od svih grubih riječi. Donesite čvrstu odluku da nećete izgovarati riječi koje bacaju sjenku na život drugih. Ne zastajkujte da biste provjerili cijene li ljudi oko vas napore koje ulažete da biste se odrekli sebe. Otvorite prozore koji gledaju prema Nebu. Mislite na Krista i nastojte Njemu ugoditi. … Sotona će upotrijebiti svako moguće sredstvo da bi vas učinio sličnim sebi i time vas odvojio od Onoga koji je dao svoj život za vas. Zli anđeli nastojat će zadobiti prevlast u vašem životu. Ako se niste obukli u sve oružje Božje, bit ćete nadvladani. Hoće li biti tako ili ćete čvrsto odlučiti da ne budete neumjereni u riječima ni u duhu, da uvijek pred sobom imate božanski Uzor? Apostol nije dao to upozorenje (iz uvodnog retka) bez razloga. Svi bismo trebali smatrati svojom dužnošću da stojimo na mjestu koje nam je određeno, da pazimo na sebe kako nas zle sile koje ratuju protiv nas ne bi navele da kažemo ili učinimo nešto što bi bilo po volji neprijatelju. (Letter 11, 10. siječnja 1905. — “Okupljenima na saboru u Nashvilleu”)