“Ostavite oboje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: ‘Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moju žitnicu!’” (Matej 13,30)
Božja riječ uči da će oni koji u ovim posljednjim danima budu u stopu pratili Čovjeka s Golgote, morati napredovati u najtežim okolnostima, jer je Sotona sišao s velikom silom znajući da ima malo vremena za djelovanje. …
Neprijateljstvo između istine i laži postoji još od Sotoninog pada. Biće koje sada tako uporno sije sjeme zablude, nekada je zauzimalo najuzvišenije mjesto u nebeskim dvorovima. Međutim, on nije bio zadovoljan svojim položajem. Čvrsto je odlučio da se još više uzdigne i radio je na ostvarenju svojih ambicioznih zamisli sve dok nije izbio rat na Nebu.
Sotona i oni koje je zaveo, koji su se borili uz njega, zbačeni su s Neba, ali rat se nastavio na Zemlji. U svako doba Sotona je radio preko ljudi koji su odstupili od vjere slušajući zavodljive duhove i učeći lažne doktrine i načela sotonskog podrijetla. Krist je govorio svojim učenicima kako da se suoče s lažima Sotone i njegovih sljedbenika. Mnoštvom simbola Spasitelj je prikazao širenje svojega kraljevstva istine i pravednosti širom svijeta. Upravo naučavanjem istine mi trebamo osujetiti Sotonine namjere. Krist je taj posao ilustrirao usporedbom o sijaču. …
Poruka ove usporedbe prikazuje način na koji Bog postupa s ljudima i anđelima. Sotona je zavodnik. Kad je sagriješio na Nebu, čak ni odani anđeli nisu u potpunosti prozreli njegov karakter. Zato ga Bog nije odmah uništio. Da je to učinio, sveti anđeli ne bi spoznali Božju pravednost i ljubav. Sumnja u Božju dobrotu bila bi kao zlo sjeme koje bi rodilo gorak plod grijeha i nesreće. Tako je začetnik zla bio pošteđen kako bi u potpunosti razvio svoj karakter.
Vjekovima je Bog proživljavao agoniju promatrajući djelovanje zla. Dao je beskrajan Dar Golgote kako nitko ne bi bio zaveden lažnim predstavljanjem Zloga, jer se korov ne može iščupati bez opasnosti da se iskorijeni i dragocjena pšenica. Zar onda ne bismo trebali biti isto tako strpljivi prema svojim bližnjima kao što je Gospodar neba strpljiv prema Sotoni?
Poruka Kristove usporedbe nije kritiziranje i osuđivanje drugih, već poniznost i neoslanjanje na sebe. (Letter 86, 4. ožujka 1907. — “Našim crkvama u velikim gradovima”)