“Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)
Svetiti ime Gospodnje znači sa strahopoštovanjem izgovarati riječi koje se odnose na Vrhovno Biće: “… sveto je i časno ime njegovo!” (Psalam 111,9) Nikad ne smijemo olako izgovarati titule i imena Božanstva. U molitvi stupamo u prijamnu dvoranu Najvišega. Pred Njega moramo izići sa svetim strahopoštovanjem. Anđeli zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazočnosti. Kerubini i blistavi, sveti serafini pristupaju Njegovu prijestolju sa svetim štovanjem. S koliko tek strahopoštovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i grešna bića, pred Gospodina, svojega Stvoritelja!
Svetiti ime Gospodnje znači mnogo više od toga. Kao Hebreji u Kristove dane možemo pokazivati najveće štovanje prema Bogu, a ipak stalno vrijeđati Njegovo ime. “Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: ‘Jahve!’ Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup…” (Izlazak 34,5-7). O Kristovoj Crkvi je zapisano: “A grad će se zvati: Jahve, Pravda naša.” (Jeremija 33,16) To ime se daje svakom Kristovom sljedbeniku. Ono je baština Božjega djeteta. Obitelj se naziva po ocu. U doba bolne tjeskobe i muke Izraela, prorok Jeremija se molio: “Ta ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom — nemoj nas ostaviti!” (Jeremija 14,9)
To ime uzdižu anđeli na Nebu i stanovnici bezgrešnih svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime Tvoje”, tada tražite da se ono proslavlja u ovome svijetu, da se proslavlja u vama. Bog vas je pred ljudima i anđelima priznao za svoju djecu. Molite se da ne obeščastite to “lijepo ime koje nosite”. (Jakov 2,7) Bog vas šalje u svijet kao svoje predstavnike. Svakim postupkom u životu trebate objavljivati Božje ime. Ta molba zahtijeva da imate Njegov karakter. Ne možete svetiti Njegovo ime, ne možete Ga prikazivati svijetu sve dok svojim životom i karakterom ne prikažete sâm Božji život i karakter. To možete postići samo prihvaćanjem Kristove milosti i pravednosti. (Isusov govor na Gori, str. 144—146)