“Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.” (Matej 5,16)
Ja sam prilično stidljiv. Kad se nalazim u prostoriji punoj ljudi, posebno onih koje dobro ne poznajem, radije samo sjedim, slušam i promatram što se događa. Iako ću prihvatiti razgovor s nekim tko mi priđe, mala je vjerojatnost da ću sam započeti razgovor s nekim. Za nekog kao što sam ja, mogućnost da riječima, u četiri oka, dijeli svoju vjeru s ljudima koje ne poznaje predstavlja prevelik izazov. Zapravo, pomisao da priđem nekome koga ne poznajem i govorim mu o Bogu utjeruje mi strah u kosti.
Ali Bog od mene ne traži opravdanja. On je svakog od nas pojedinačno pozvao da objavljuje Radosnu vijest o Njemu, bez obzira je li stidljiv ili ne. “Svijet” se sastoji od naših prijatelja i obitelji, naših suradnika i susjeda i bilo kog drugog koga Bog postavi na naš put. Iako možda nije svakome dao sposobnost da izravno priđe ljudima i počne im govoriti o Bogu, postoji jedno što svi možemo učiniti — svjedočiti svojim životom.
Ja radim na katedri za fiziku na državnom sveučilištu. To je prilično svjetovno okruženje. Premda postoji nekoliko kršćana koji rade na istom odsjeku, to je još uvijek prilično svjetovna sredina. Većina mojih kolega su agnostici ili ateisti. Oni primjećuju da ja ne jedem ista jela kao oni, da ne pijem ista pića, niti da se izražavam kao mnogi od njih. Shvatio sam da je moj stil življenja i način na koji postupam prema drugima najsnažnije svjedočanstvo koje im mogu pružiti. S vremena na vrijeme netko mi postavi pitanje zašto nešto radim ili ne radim, i to mi otvara vrata da kažem toj osobi u što vjerujem i zašto.
Doista, naš stil življenja je moćno svjedočanstvo i može stvoriti prilike da dijelimo svoju vjeru s ljudima koji inače ne bi htjeli slušati izravno svjedočenje. Razmišljajmo o tome tko bi nas mogao promatrati i kako bismo mogli dobiti mogućnost da nekome govorimo o Isusu — zahvaljujući načinu na koji živimo.
Gary Case