Neki ulažu velike napore da bi pobjegli od Boga

“Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!” (Postanak 11,4)
Neki Noini potomci uskoro su se počeli odmetati. … Otputovali su na izvjesnu udaljenost … i izabrali prostranu ravnicu u kojoj su se naselili. Tu su podigli grad, a onda su došli na pomisao da sagrade veliku kulu koja bi dopirala do oblaka. Tako bi mogli živjeti zajedno u toj kuli i gradu, i ne bi se više raseljavali po Zemlji. Pomišljali su da će se tako osigurati i u slučaju novog potopa, jer bi svoju kulu podigli do mnogo veće visine od one koju su dostigle potopne vode, i da će ih cijeli svijet slaviti zbog toga. … Još prije nego što je kula dovršena, ljudi su boravili u njoj. Raskošno opremljene i ukrašene prostorije bile su posvećene njihovim idolima. (The Signs of the Times, 20. ožujka 1879.) Ali među stanovnicima Babela živjeli su i neki bogobojazni ljudi koji su bili prevareni namjerama bezbožnih i uvučeni u njihove spletke. Oni nisu željeli ući u savez čiji je cilj bio da se osujete Božje namjere. Nisu dopustili da ih zavedu lijepim izlaganjima i povoljnim izgledima. Zbog tih vjernih ljudi Gospodin je odgodio izlijevanje svojih sudova i dao im dovoljno vremena da otkriju svoj pravi karakter. … Ovaj savez je nastao iz pobune protiv Boga. Stanovnici doline Šinear uspostavili su svoje kraljevstvo da bi proslavili sebe, a ne Boga. … Pojedinci, pozvani i nadahnuti od strane prvog velikog pobunjenika, bili su odlučni u namjeri da ne dopuste ničemu da osujeti njihove planove, niti da ih zaustavi na njihovim zlim putovima. Božanske propise zamijenili su zakonima sastavljenim prema željama svojeg sebičnog srca, kako bi mogli provoditi vlastite namjere. Ali Bog nikad ne ostavlja svijet bez svojih svjedoka. Oni koji su Ga u vrijeme tog prvog velikog otpada nakon potopa i dalje ljubili i bojali Ga se, ponizili su svoja srca i vapili Njemu. “O, Bože,” molili su, “Ti se umiješaj i stani između svojeg djela i ljudskih planova i metoda.” “Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.” (Postanak 11,5) Bog dugo podnosi pokvarenost ljudskih bića i pruža im dovoljno prilika za pokajanje, ali On isto tako bilježi svako njihovo nastojanje da se odupru autoritetu Njegovog pravednog i svetog Zakona. Kao dokaz svojeg nezadovoljstva zbog zidanja kule, Bog je pomiješao jezike njezinih graditelja tako da nitko nije mogao razumjeti što ostali govore. (Manuscript 94, 1903.; Manuscript Releases 8, 42,43)