Nema izgovora za neuspjeh

“Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego se rođeni od Boga čuva i Zli ga se ne dotiče!” (1. Ivanova 5,18 — Varaždinska Biblija)
Mnogi ne shvaćaju da pripadaju Bogu. Oni tvrde da su Božji sinovi i kćeri, ali se ne ponašaju kao Božja djeca. Oni tvrde da njihove zle navike i običaji koje su slijedili kada su služili pod crnom zastavom kneza tame treba razumjeti zbog njihove slabosti, dok tvrde da je to “njihov život”. … Svoje sporne nasljedne crte karaktera čuvaju kao idole. Kada se duša istinski obrati, stare navike i urođeno zlo nestaju u Kristu Isusu i sve postaje novo. Oni koji tvrde da su Kristovi sluge trebaju njegovati iskrene namjere, kao što je Daniel pokazao na babilonskom dvoru. On je znao da je Bog njegova snaga i njegov štit, njegova prednja i zadnja straža. Usred pokvarenosti koja ga je okruživala na babilonskom dvoru, on se sklanjao od prizora i zvukova koji bi ga mamili i vukli u kušnju. Kada se zbog svojih dužnosti trebao pojaviti na mjestima zabave, neumjerenosti i ponižavajuće idolatrije, njegovao je naviku tihe molitve i na taj ga je način Božja sila sačuvala. Um koji je Bog uzvisio bit će prednost u svim vremenima i na svim mjestima. … Neka duša gaji naviku razmišljanja o Otkupitelju svijeta. … Onaj koji je silan pruža pomoć. Isus je dao svoj život da bi svaka duša imala obilje pomoći u Njemu. … Hoćeš li ti koji čitaš ove riječi odlučiti da više nikada nećeš tražiti izgovore za nedostatke svojeg karaktera govoreći: “To je moj život”? Neka nitko ne kaže: “Ne mogu promijeniti svoje prirodne navike i sklonosti.” Istina se mora priznati u duši i ona će raditi na posvećenju karaktera. Ona će mijenjati i uzdići život i pripremiti vas za ulazak u stanove koje je Isus otišao pripraviti za one koji Ga ljube. (The Youth’s Instructor, 7. lipnja 1894.)