Nema izgubljene molitve

14. 05. 2024.

“Ti uslišitelju molitava, k tebi neka se utječe svako tijelo!” (Psalam 65,2 — Šarić)

Gospodin izjavljuje da će Mu poslužiti na čast oni koji žele biti blizu Njega i vjerno obavljati Njegovu službu. “Tko se tebe drži, čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.” (Izaija 26,3 — DK) Ruka Svemogućega ispružena je da nas vodi naprijed i samo naprijed. Idite naprijed, kaže Gospodin; ja ću vam poslati pomoć! Na slavu je mojemu imenu da tražite i zato ćete primiti! Ja ću se proslaviti pred onima koji očekuju vaš poraz. Oni će vidjeti kako moja Riječ slavno pobjeđuje. “Sve što s vjerom zamolite dobit ćete.” (Matej 21,22)

Neka svi koji su u nevolji, prema kojima se nepravedno postupa, zavape Bogu! Odvratite se od onih čija su srca kamena; objavite svoje zahtjeve vašem Stvoritelju. Nikada nije bio odbačen nijedan koji je skrušena srca izišao pred Njega. Nijedna iskrena molitva nije zaboravljena. I usred pjesama nebeskih zborova Bog čuje viku najslabijeg ljudskog stvora. Kad želje svojeg srca izlijevamo u osami, kada izričemo svoje molbe dok idemo putem, naše riječi dopiru do prijestolja Vladara svemira. One su možda nečujne za ljudsko uho, ali ne mogu se izgubiti u prostoru niti ih može nadglasati buka poslova oko nas. Ništa ne može ugušiti zahtjeve duše, iznad žagora mnoštva one se uzdižu prema nebeskim dvorima. Bog je Onaj kojemu se obraćamo i On čuje naše molitve.

I vi koji se osjećate najnedostojniji, ne ustručavajte se svoj slučaj prepustiti Bogu. Kad je Bog sebe u Kristu dao za grijehe svijeta, preuzeo je slučaj svake duše. “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime!” (Rimljanima 8,32) Zar neće ispuniti milostive riječi koje nam je uputio da bi nas ohrabrio i ojačao?

Najviše od svega Krist želi otkupiti svoje nasljedstvo od vlasti Sotone. Ali prije nego što nas izbavi od Sotonine sile oko nas, On nas mora osloboditi od njegove sile u nama …

Nema opasnosti da će Gospodin zanemariti molitve svojeg naroda. Opasnost je u tome što se Božji narod u kušnjama i nevoljama može obeshrabriti i prestati biti ustrajan u svojim molitvama. (Isusove usporedbe, str. 113—115)