Nema mjesta za nerad

27. 10. 2013.

“Tko nije sa mnom, taj je protiv mene! Tko sa mnom ne sabire, taj prosipa.” (Luka 11,23)

Kako bi naše svjetlo moglo obasjati svijet, osim uz pomoć našeg dosljednog kršćanskog života? Kako bi svijet mogao saznati da pripadamo Kristu ako ništa ne činimo za Njega? … Nema neutralnog tla između onih koji naprežući sve svoje snage rade za Krista i onih koji rade za neprijatelja duša. Svaki koji besposleno stoji u Gospodnjem vinogradu ne samo da sam ništa ne čini, već smeta i onima koji pokušavaju raditi. Sotona će naći posla svima koji ne rade ozbiljno na svojem spasenju i spasenju svojih bližnjih. … Kada kršćanin postane neoprezan, moćni neprijatelj kreće u iznenadan i žestok napad. Ako vjernici Crkve nisu aktivni i budni, bit će prevareni njegovim lukavstvima. (5T 393,394)
Mnogi koji bi morali čvrsto stati uz istinu i pravdu, pokazuju neodlučnost i slabost i tako ohrabruju Sotonu da ih napadne. Oni koji ne napreduju u milosti, koji ne nastoje postići najviši stupanj božanskih dostignuća, bit će svladani. …
U ovom vremenu sukoba i nevolja nama je potrebna svaka pomoć i svaka utjeha koju možemo izvući iz pravednih načela, iz čvrstih vjerskih opredjeljenja, iz trajnog osvjedočenja u Kristovu ljubav i bogatog iskustva u duhovnim pitanjima. Mi ćemo dostići visinu rasta muškaraca i žena u Isusu Kristu jedino ako budemo neprestano rasli u milosti. (Isto, 104,105)
Upravo djelo koje obavljamo ili koje ne obavljamo govori velikom silom o našem životu i našoj budućnosti. Bog zahtijeva od nas da iskoristimo svaku priliku koja nam se pruža da budemo korisni. Ako to ne učinimo, dovodimo u opasnost naš duhovni rast. Mi moramo obaviti veliko djelo. Ne provodimo u besposlici dragocjene trenutke koje nam je Bog dao da bismo usavršili svoj karakter za Nebo. Mi ne smijemo biti neaktivni ili tromi u svojem poslu jer nemamo na raspolaganju nijedan trenutak koji bismo mogli provesti bez svrhe i cilja. Bog će nam pomoći da svladamo svoje mane ako Mu se budemo molili i vjerovali u Njega. Mi možemo postati i više nego pobjednici u Onome koji nas je ljubio. (3T 540)