Vjera i zivot

Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja

Živimo u stoljeću uma. Naš mozak je zapravo ono što mi jesmo. On nam omogućava da mislimo, prosuđujemo, dišemo, da se krećemo, vidimo, čujemo, govorimo, osjećamo… Zadivljeni smo novim tehnologijama koje omogućuju detaljne slikovne prikaze mozga s promjenama koje se zbivaju u pojedinim dijelovima vezano uz dob, genetski kod i sve veći broj moždanih bolesti.  Sofisticiranom tehnologijom prikaza mozga moguće je isto tako vizualizirati i brojne dobrobiti koje donosi zdrav način življenja, što je posebno poticajno.

Neuroznanost potvrđuje međuovisnost i nedjeljivost pojedinih komponenti ljudskog zdravlja. Psihoneuroimunologija kao novija interdisciplinarna znanost, koja se bavi međusobnim djelovanjem psihičkih čimbenika te živčanog i imunosnog sustava, ističe da mnogi čimbenici kao što su stres, anksioznost, nesigurnost, strah i razočaranje remete, odnosno smanjuju učinkovitost imunosnog sustava.

Mentalni poremećaji i bolesti su nažalost u porastu, a posebno se to odnosi na depresiju. Od mentalnih bolesti boluje 450 milijuna ljudi na razini svijeta. Depresija je bolest svih generacija. Ove je godine Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. listopada, bio posvećen prevenciji suicida. Alarmirajući je podatak Svjetske federacije za mentalne bolesti da godišnje u svijetu zbog suicida skonča 800.000 ljudi. Crveni signal na semaforu je i činjenica da je među osobama u dobi od petnaest do dvadeset i devet godina suicid glavni uzrok smrti.

Živimo u doba antidepresiva i drugih psihofarmaka — anksiolitika koji bi trebali umanjiti tjeskobnost te sedativa — lijekova koji imaju umirujuće djelovanje. Sve je veći izbor lijekova, ali i sve je više bolesnih. Manje se spominju važna istraživanja koja upućuju na negativne posljedice dugotrajnog uzimanja psihofarmaka na neuroplastičnost, mogućnost mozga da mijenja funkcionalnu sposobnost i strukturu tijekom života. Veliki izazov pred nama je kako sačuvati zdravlje mozga i smanjiti broj moždanih bolesti.

Što stoji iza zdrave psihe?

Odgovor je: zdravi odnosi. Oni se ne događaju tek tako, slučajno. Kad se nađemo u nekom problemu, mnogo je lakše tražiti krivca u lošim okolnostima, nego u lošoj komunikaciji i poremećenim odnosima. Okrenuti se prema sebi, pogledati u ogledalo i pokušati vidjeti svoj udio u nastalom problemu još nam je neprihvatljivije. Društvena smo bića. Htjeli mi to ili ne, stalno smo u različitim odnosima — sa supružnikom, s roditeljima, djecom, prijateljima, partnerima, kolegama na poslu, susjedima… Mogućnost sukoba je najveća upravo s osobama koje su nam bliske i s kojima provodimo najviše vremena.

Ako gajimo zdrave odnose, naš imunitet je ojačan i raste, kao i sposobnost da se borimo s bolešću i mnogim izazovima u životu. Neki ljudi uživaju u zdravim odnosima u obitelji i na radnom mjestu, dok drugi zbog nezdravih odnosa pate. Mi definitivno trebamo jedni druge. Nezdrave odnose treba prepoznati i mijenjati prije nego što se zbog njih razbolimo. Vrlo učinkovit savjet daje apostol Pavao: “Nikome ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga.”

Kako doprinijeti da narušeni odnosi ponovno rastu?

Kad se odnosi zategnu, najbolje je krenuti od sebe i napraviti “inventuru” vlastitog govora i ponašanja; kako to volimo reći: treba se sresti se sa sobom. Neki to rade rijetko ili nikada; uspostavljaju u životu puno površnih odnosa, bez dubine. U kontaktu s prijateljem, supružnikom, djetetom, kolegom ili  drugom osobom dobro je pitati se: “Hoće li me način i sadržaj onoga što govorim približiti ili udaljiti od osobe, poboljšati ili pogoršati naš međusobni odnos?”

“Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.” (Izreke 12,18)

Istodobno trebam slušati svoje osjećaje, ali ne dopustiti da oni gospodare. “Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu.” Važno je biti iskren i spreman na praštanje. “Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim.” (Efežanima 4,25)

Neiskrenost je odbojna i komplicira naše odnose s drugima. Dajmo si vremena; kad smo ljuti, bolje je ne žuriti s odgovorom, već zastati i smiriti se brojeći do deset. “Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu.” (Jakov 1,19) S malim vremenskim odmakom naš će odgovor biti primjereniji.

Ledena šutnja, napadanje, zanemarivanje, napuštanje prostorije i odlazak na spavanje nisu dobri načini komuniciranja. Takvim postupcima podižemo zid koji nas razdvaja.

Okovani lancima navika

Možda nismo ni svjesni da smo sputani nekom lošom navikom koja godinama nagriza naše odnose. Navika je nešto što radimo u određenim okolnostima, bez razmišljanja, sve dok to ne postane obrazac ponašanja.

Lanci navike su preslabi da bismo ih osjetili, sve dok ne postanu  prečvrsti da bismo ih slomili. Loše navike ne samo da remete naše odnose, već ne dopuštaju da razvijemo svoju kreativnost i budemo produktivni. Pored toga, oni povećavaju izglede da se razbolimo od neke psihosomatske bolesti. Mijenjati sebe je najteži posao, ali i najbolji ulog u zdravlje.

Navika se ne može iščupati, nego samo zamijeniti novom navikom. U srži čvrstog karaktera su dobre ili loše navike. Ako želimo promjenu, to je mjesto odakle trebamo početi. Navike  kao što su neprekidno prigovaranje, ljutnja, kritiziranje, prezauzetost, negativno razmišljanje, izolacija, navika stalne dostupnosti i drugo stvaraju napeto obiteljsko ozračje, ubijaju ljubav, potiču obrambeni stav i ne pridonose toplom obiteljskom ozračju koje nam je svima potrebno.

“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22)

Kronični stres

Kronični stres kao posljedica loših navika i poremećenih odnosa  je jedan od bitnih čimbenika za razvoj vodećih bolesti u svijetu i kod nas — koronarne srčane bolesti, raka, moždanog udara, kronične plućne bolesti, depresije i i nesreća. Navike oblikuju naše živote, ali nisu naša sudbina. Veće dugotrajne promjene se ne postižu lagano, ali su moguće. Razgovarajmo otvoreno sa svojim bližnjima o lošim navikama koje smo stekli. Osigurajmo njihovu podršku koja nam je potrebna u postupku promjene. Loše navike su poput tereta koji nas gura prema dolje, a mi ga uporno nosimo.

Anksioznost

Ako smo stekli poremećen obrazac mišljenja — usredotočujemo se na negativnosti, a pozitivne stvari oko sebe i ne zapažamo, bit ćemo anksiozni. Naša anksioznost može biti povezana i s neostvarivim ciljem kojeg smo si postavili, pa živimo neuravnoteženo i ne ulažemo dovoljno u sve dimenzije zdravlja. Ima onih koji svaki sukob doživljavaju kao veliko zlo, umjesto kao priliku da nešto nauče, što rezultira anksioznošću. Ima i drugih uzroka anksioznosti — strah od gubitka voljene osobe, posla, tjelesne potpunosti. Anksioznosti pridonose i krivo postavljeni prioriteti: moram sve druge zadovoljiti, svaku i najmanju stvar učiniti savršeno, a za održavanje osobnog — tjelesnog, duševnog i duhovnog zdravlja ne ostane vremena. U pozadini anksioznosti mogu biti i bolesti srca, hipertireoza (poremećaj rada štitne žlijezde), kronična opstruktivna plućna bolest, kao i apstinencijske smetnje, bilo da je u pitanju  uzimanje neke legalne ili ilegalne droge, bilo da je riječ o  psihološkoj ovisnosti o kocki, internetu, kupovanju, seksu, pornografiji ili nečemu drugom što ima adiktivni potencijal.

Djelotvorni postupci za promjenu loše navike

— donijeti odluku o promjeni, ne samo obećanje,

— uložiti inicijalni napor,

— izabrati uravnotežen način življenja,

— izbjegavati kušnje kad god je moguće,

— koristiti duhovni resurs i tražiti pomoć od Boga.

Za dobre međusobne odnose važno je naučiti vještine komunikacije. Mi možemo naučiti kako izraziti svoje osjećaje na pravi način, da ne ranjavamo drugu osobu, kako graditi mir, približavati dijametralne stavove, kako pokazati zanimanje za osjećaje drugih, pružiti sućut, kako oprostiti i biti zahvalan.

Mnogobrojne izgovore — ja to ne mogu, nemam vremena, nisam motiviran i tome slično — treba staviti na stranu i umjesto praznih izgovora, opravdanja i špekulacija osvijestiti  činjenicu da su za mentalno zdravlje i kvalitetan život najvažniji zdravi međuljudski odnosi.

“Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi k miru, da pomažemo graditi zajednički život.” (Rimljanima 14,19)

Svi želimo biti fit, imati dobro tjelesno, duševno, osjećajno i duhovno zdravlje. Tajna je u neprekidnom učenju. Ulaganje u sve nabrojene dimenzije zdravlja je postupak koji traje koliko i životni vijek. Svjesno donošenje zdravih odluka omogućuje da što duže živimo svrhovitim i ispunjenim životom.

Dr. sc. Nevenka Blažić Čop

Podijeli