“Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika?” (2. Korinćanima 6,15)
U posljednjem viđenju koje mi je dano, pokazano mi je koliko se brinete da vaša djeca imaju dovoljno vjere da bi bila prijazna prema svima ne izazivajući ničije negodovanje. Međutim, obuzdavajući utjecaj Božjeg Duha imao je vrlo malo utjecaja na njih. …
Ako tvrdimo da smo Kristovi sluge, više ne bismo trebali služiti svijetu niti se povezivati i družiti s onima što odbacuju istine koje mi smatramo svetim. Skrenuta mi je pozornost na tekst u 1. Ivanovoj 2,6: “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” “Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,4.5) …
Ne možete sebe ocjenjivati prema svjetovnim mjerilima ili mišljenju drugih. Vaša je jedina sigurnost da uspoređujete svoje trenutačno stanje sa stanjem u kojem ste mogli biti da ste neprestano napredovali k cilju od trenutka kad ste se počeli nazivati Kristovim sljedbenicima. Vaš moralni karakter bit će ispitan pred Bogom. Bit ćete izmjereni na tezulji svetišta i ako vaša duhovnost ne bude odgovarala prednostima i darovima koji su vam dodijeljeni, naći ćete se laki. Vaša staza trebala je postajati sve svjetlija i svjetlija i trebali ste donijeti obilan rod na slavu Bogu.
Puni ste nedostataka, a ipak počivate tako bezbrižno i zadovoljno kao da oblak ide pred vama danju, a stup od ognja noću u znak Božjeg odobravanja. Ubrajate se među pripadnike Božjeg izabranog, svetog naroda, a ipak ne pružate nikakve pokazatelje ni dokaze djelovanja Božje sile koja može u potpunosti spasiti. Niste se odvojili od svijeta onako kao što Bog zahtijeva. …
Božji narod vodi stalnu bitku da bi očuvao svoj poseban, svet karakter i Kristov se križ ni u kakvim uvjetima i okolnostima ne smije izbjegavati niti ostavljati po strani. (Letter 9, 1. listopada 1861., osobno svjedočanstvo)