Nenahranjene duše

“Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. I dade im što iskahu, al’ u duše njine on groznicu posla.” (Psalam 106,13-15)
“Kad god je njihov prohtjev za jelom nailazio na ograničenja, Izraelci su bili nezadovoljni, žalili su se i gunđali protiv Mojsija i Arona i protiv Boga.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 1, str. 1102) “Bog je dao Izraelcima ono što nije bilo za njihovo najveće dobro zato što su oni to ustrajno željeli. Oni nisu bili zadovoljni onim stvarima koje bi im koristile. Njihove su pobunjeničke želje bile ispunjene, ali su morali snositi posljedice. Jeli su bez ograničenja i njihova je neumjerenost ubrzo kažnjena. … Velik broj ljudi je umro od groznice dok su najveći krivci među njima pobijeni čim su okusili hranu za kojom su žudjeli.” (Patrijarsi i proroci, str. 314) “Bog im je jednostavno mogao dati meso kao što im je dao manu, ali je ovo ograničenje bilo za njihovo dobro. Njegova je namjera bila da im dâ hranu koja je prikladnija za njihove potrebe od teške hrane na koju su se navikli u Egiptu. Iskvareni apetit trebalo je učiniti zdravijim da mogu uživati u hrani koja je prvotno dana čovjeku, u plodovima zemlje što ih je Bog dao Adamu i Evi u Edenu. To je bio razlog zbog kojeg je Izrael u velikoj mjeri bio lišen hrane životinjskog podrijetla. Sotona ih je kušao da ovo ograničenje smatraju nepravednim i okrutnim. Poticao ih je da žude za zabranjenim stvarima, jer je vidio da neobuzdano popuštanje apetitu doprinosi odavanju osjetilnim zadovoljstvima, a na taj način može lakše nadzirati ljude. Tvorac bolesti i jada hvata ljude tamo gdje može ostvariti najveći uspjeh. Kušnjama apetita on je u velikoj mjeri naveo ljude na grijeh od vremena kad je naveo Evu da jede sa zabranjenog drveta. Na isti način na koji je navodio Izraelce da popuštaju niskim strastima, on priprema put da ljudi zanemare svoje moralne obveze. Kad ih napadnu kušnje, oni nemaju snage oprijeti im se.” (Isto, str. 310,311)