Neobična vatra

“A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposvećenu vatru, koju im on ne bijaše propisao.” (Levitski zakonik 10,1)
“Nadab i Abihu zauzimali su najviši položaj uz Mojsija i Arona. Gospodin ih je posebno uzvisio tako što im je dopustio da sa sedamdeset starješina promatraju Njegovu slavu na gori Sinaj. Zbog toga se preko njihovog grijeha nije moglo olako prijeći ili naći izgovor. Sve ovo je njihov grijeh učinilo još težim. Neka si ljudi ne laskaju da mogu nekažnjeno griješiti, te da Bog neće strogo kazniti njihovo bezakonje jer su bili posebno uzvišeni, jer su primili veliku svjetlost i, kao izraelski starješine, bili na gori i imali prednost razgovarati s Bogom i boraviti u svjetlosti Njegove slave. To je kobna prijevara. Darovanje velike svjetlosti i prednosti zahtijeva da uzvratimo vrlinama i svetošću u skladu s primljenim svjetlom. Bog ne može prihvatiti ništa manje od toga. Veliki blagoslovi i prednosti nikada nam ne trebaju davati lažnu sigurnost ili nas činiti bezbrižnima. Oni nam nikada ne smiju dati odobrenje da griješimo ili navesti njihove primatelje da smatraju kako Bog prema njima neće biti savjestan. … Nadab i Abihu nisu u svojoj mladosti stekli naviku samosvladavanja. … Navike popuštanja sebi toliko su zagospodarile njima da to nisu mogle promijeniti ni odgovornosti najsvetije službe. Oni nisu naučili poštovati svojega oca i nisu razumjeli nužnost stroge poslušnosti Božjim zahtjevima. Aronovo grešno popuštanje sinovima pripremilo ih je da postanu meta božanskog suda. Bog je htio poučiti narod da Mu mora pristupati sa strahopoštovanjem i na način koji je On odredio. On ne može prihvatiti djelomičnu poslušnost. Nije bilo dovoljno da u tom svečanom razdoblju bogoslužja gotovo sve bude učinjeno onako kako je On naredio. … Neka se nitko ne zavarava vjerovanjem da neka Božja zapovijed nije bitna ili da će On prihvatiti zamjenu za ono što zahtijeva.” (Patrijarsi i proroci, str. 293,294)