“U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše.
Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi.” (Luka 2,1-6)
Božja providnost djeluje na neobične načine. U Rimskom Carstvu provodili su se popisi stanovništva s dvostrukim ciljem — radi određivanja poreza i utvrđivanja tko je dužan stupiti u obveznu vojnu službu. Iz povijesnih izvora znamo da se u Egiptu takav popis provodio svakih četrnaest godina. A iz razdoblja od 20. do otprilike 270. godine sačuvani su točni podaci svakog popisa. Zanimljivo je da se prema zemaljskom proglasu iz Egipta “svi oni koji iz bilo kojeg razloga borave izvan svojeg okruga moraju vratiti u svoj dom” radi popisa.
Tako u Isusovom rođenju nalazimo prvi dodir između tadašnjeg najmoćnijeg kralja na svijetu i budućeg Kralja nad kraljevima. U Lukinom tekstu naslućujemo da su kraljevstva u sukobu. Naravno, možemo biti potpuno sigurni da car August nije imao ni najmanju predodžbu o Josipu i Mariji ili obećanom Djetetu Kristu. On vjerojatno nije ništa znao ni o Nazaretu ni Betlehemu.
Međutim, Luka jasno kaže da je rođenje Sina po imenu Isus početak sukoba između Božjeg kraljevstva i kraljevstava ovoga svijeta. U razdoblju od otprilike jednog stoljeća Augustovi nasljednici ne samo da će čuti o rođenju Djeteta, već će nastojati uništiti Njegove sljedbenike. A za samo nešto malo više od tri stoljeća Rimsko Carstvo postat će kršćansko. Priča o sukobljenim kraljevstvima već se odvijala na putu u Betlehem. Pažljivi proučavatelji hebrejske Biblije nisu iznenađeni tom povezanošću s Betlehemom. Sedam stotina godina prije prorok Mihej je napisao:
“A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mihej 5,1)
Bog se u prošlosti koristio neobičnim metodama i ljudima koji će izvršiti Njegovu providnost. Vjerujem da On isto čini i u naše vrijeme.
Preporučujemo:
