“On je kao stablo zasađeno pokraj vódâ tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” (Psalam 1,3)
Godine 1983. počeo sam raditi kao literarni evanđelist u Oaxaci u Meksiku. Posjetio sam predškolsku ustanovu sa svojim suradnikom u kolportaži, ali ravnateljica te ustanove nije nas puštala unutra. Međutim, dopustila nam je da joj pokažemo knjige na ulaznim vratima. Kad je uvidjela kvalitetu naših knjiga, naručila je knjigu The Mother and the Child (Majka i dijete). Na formularu narudžbenice primijetila je reklamu za komplet knjiga The Bible Stories (Biblijske priče). Pozvala je svojeg muža i rekla mu: “Ovo su sigurno jako dobre knjige.” On ju je zatim iznenadio rekavši: “Da, znam. Te knjige izdaje i tiska moja crkva.” Ona ga je upitala: “Koja je tvoja crkva? Znaš da smo se upoznali u diskoteci!” Odgovorio je: “Kada sam bio dijete, bio sam član Adventističke crkve.” Odmah smo ih pozvali da posjete Adventističku crkvu, a ona je odgovorila: “Svakako ću nastojati doći!”
Jedne subote tijekom subotnjoškolske pouke u crkvu je ušao ovaj bračni par, ali su na kraju propovijedi brzo izišli. Srećom, vratili su se sljedeće subote i tada sam ih uspio pozdraviti. Počeli smo ih posjećivati kod kuće, nakon čega smo otpočeli i biblijska proučavanja. Kako su mjeseci prolazili, njihov je interes rastao i oni su oboje odlučili slijediti Isusa i krstiti se.
Kad sam bio premješten u drugo područje rada, izgubio sam kontakt s ovim bračnim parom, ali sam čuo da su se preselili u Mazatlan. Godine su prolazile i jednog dana pastor mi je rekao da ih je vidio i da su mi po njemu poslali pozdrav. Također mi je rekao da je sada muž kolporter.
Dvanaest godina nakon što sam ih prvi put sreo, prisustvovao sam kongresu literarnih evanđelista u Mexico Cityju. Tu sam vidio čovjeka koji mi je izgledao poznat. Naravno, bio je to muž ravnateljice predškolske ustanove iz davnih vremena! On mene nije prepoznao, a kad nam je prišla njegova supruga, ni ona me nije prepoznala. Međutim, kad sam im rekao tko sam, zajedno smo se radovali Božjoj dobroti! Ne samo što je muž stupio u službu na literarnom polju, već je sada bio direktor nakladničke djelatnosti za čitav sjeveroistok Meksika. Dvije godine nakon toga, sreo sam ga na Sveučilištu Linda Vista, gdje je završavao studij teologije. Kako je to lijepo! Blagoslovljen je rad s literaturom koji “rod svoj donosi u svoje vrijeme”. Radimo sa žarom jer Božja riječ sasvim sigurno mijenja život!
Benjamin Rodriguez Gonzalez, Meksiko