Jutarnji stih

Nesavršeni

““Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama, da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.”“(2. Korinćanima 4,7)

Svi apostoli imali su ozbiljne mane kad ih je Isus pozvao u svoju službu. Čak i Ivan, koji je došao u najprisniju vezu s poniznim i krotkim Spasiteljem, po svojoj naravi nije bio ponizan i popustljiv. On i njegov brat nazvani su ““sinovi groma”“. Dok su bili s Isusom, svako ponižavanje pokazano prema Njemu probudilo je u njima srdžbu i ratobornost. Plahovitost, osvetoljubivost, kritički duh, sve je to bilo u voljenom učeniku. Bio je gord, željan da bude prvi u Božjem kraljevstvu. Međutim, iz dana u dan nasuprot svom nasilničkom duhu, promatrao je Isusovu nježnost i blagost i slušao njegove pouke o poniznosti i strpljenju. Otvorio je svoje srce božanskom utjecaju i postao ne samo slušatelj već i tvorac Spasiteljevih riječi. Njegovo ja bilo je sakriveno u Kristu. Naučio je nositi Kristov jaram i ponijeti njegovo breme.
Isus je ukoravao svoje učenike, On ih je opominjao i upozoravao; ali Ivan i njegova braća nisu Ga napustili; izabrali su Isusa bez obzira na prijekore. Spasitelj se nije povukao od njih zbog njihovih slabosti i grešaka. Oni su nastavili do kraja dijeliti Njegove kušnje i učiti pouke iz Njegova života. Promatranjem Krista preobrazili su svoj karakter. …
Kao svoje predstavnike među ljudima, Krist nije izabrao anđele koji nisu nikada pali, već ljudska bića, ljude s istim sklonostima kao i oni koje žele spasiti. …
Pošto su i sami ugroženi, oni poznaju opasnosti i teškoće puta i stoga su pozvani da dosegnu druge koji se nalaze u sličnoj ugroženosti. Postoje duše zbunjene sumnjom, opterećene slabostima, slabe u vjeri i nespremne da se uhvate za Nevidljivoga; ali prijatelj koga mogu vidjeti, koji dolazi k njima umjesto Krista, može postati alka koja će pričvrstiti njihovu kolebljivu vjeru za Krista.
Trebamo zajedno s nebeskim anđelima postati djelatnici u predstavljanju Isusa svijetu. (Isusov život, str. 232—234)


Komentiraj