“Ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (1. Korinćanima 15,17-19)
“Ali sad,” nastavlja Pavao, “Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom, u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda — pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu — kraljevstvo Bogu i Ocu.” (1. Korinćanima 15,20-24)
Kršćanstvo bez uskrsnuća vrhunac je ludosti čineći kršćane, kako kaže Pavao, najnesretnijima od svih ljudi. Ljudi koji nose Njegovo ime a ne vjeruju u Njegovo uskrsnuće, zadržali su ljusku, a odbacili plod. Oni žive u nemoćnoj laži.
A upravo su to pojedini Korinćani učinili. Posvetivši se ovoj temi u 1. Korinćanima 15, Pavao ih nastoji izvesti na pravi put naglašavajući istinu o uskrsnuću, za razliku od staze koja vodi do besmislenog “kršćanstva” ako ga odbacimo.
Zanimljivo je u vezi s korintskom krizom što su je teolozi i svećenici ponovno pokrenuli u vrijeme prosvjetiteljstva, i što je postala glavna potpora u sustavu vjerovanja najutjecajnijih protestantskih denominacija dvadesetog stoljeća.
Suvremenici apostola bili su jednostavno prepametni da bi povjerovali u takvu ludost. Mrtvi ljudi ne vraćaju se u život. Učenici su to izmislili da prikriju svoju pogrešku. H. Richard Niebuhr sažeo je suvremeno kršćanstvo riječima: “Bog bez gnjeva doveo je ljude bez grijeha u kraljevstvo bez suda Kristovom službom bez križa.” I, mogao je dodati, “bez uskrsnuća”. Tako je nastala vjera usredotočena na etiku i činjenje dobra.
Ishod su bile nemoćne crkve koje su se na kraju počele urušavati i umirati. One su odbacile srž biblijske poruke. I s tim jednim potezom, kao što sam rekao u svojoj knjizi Apokaliptičko viđenje i kastracija adventizma, uspjele su oslabiti sebe.
Takva će biti sudbina svakog pokreta koji okreće leđa stupovima istine koji ga čine snažnim. A za cijelo kršćanstvo nema značajnije i važnije činjenice od uskrslog Krista.