“Kada dođe večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: ‘Zovi radnike pa im — počevši od posljednjih do prvih — podaj plaću!’ Tako dođoše oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. Kada dođoše prvi, pomisliše da će primiti više. Ali i oni primiše po denar. »im ga primiše, počeše mrmljati protiv domaćina.” (Matej 20,8-11)
Pojedine Isusove usporedbe nisu tako ugodne. Gotovo na vrhu liste u ovoj kategoriji stoji usporedba o gospodaru vinograda u Evanđelju po Mateju 20,1-16. Ona govori o domaćinu (Bogu) koji unajmljuju radnike za svoj vinograd. (Pismo često upućuje na Izrael kao na Božji vinograd — vidi Izaija 5,1-7). Na početku dvanaestosatnog radnog dana domaćin se dogovara sa slobodnim radnicima da im za puni radni dan plati jedan denar.
Međutim, gospodar vinograda je očajan jer grožđe u vrijeme sazrijevanja odmah mora biti ubrano ili će se u protivnom velika količina pokvariti. Zato se on nekoliko puta vraća kako bi unajmio još radnika. Posljednji put dolazi u jedanaesti sat, skoro u smiraj dana. Nameće se zaključak da ovi radnici nisu previše marljivi jer bi u protivnom bili zaposleni prije. Ali moraju jesti, tako da se ipak prijavljuju za posao.
Uznemirujuća strana usporedbe počinje u 8. retku kada na kraju dana gospodar vinograda poziva radnike obrnutim redoslijedom u odnosu na redoslijed unajmljivanja. Tako je posljednji prvi bio plaćen. Radnicima koji su radili samo jedan sat, on pred svima isplaćuje po denar — punu dnevnicu.
Što mislite kakve se misli roje u umovima onih koji su cijeli dan proveli u vinogradu? Aritmetika! “Ako su ti ljudi dobili punu dnevnicu za jedan sat rada,” logički zaključuju, “mi zaslužujemo dvanaest dnevnica — to je dvotjedna zarada ako oduzmete subote. Napokon smo”, raduju se, “naišli na poslodavca koji će nam omogućiti da napredujemo.”
Onda slijedi iznenađenje. Svi dobivaju potpuno istu plaću! Nije ni čudo što se žale. Ja sam bio mladi građevinski radnik kada sam prvi put pročitao 20. poglavlje Evanđelja po Mateju, i gunđao sam s njima. Za mene je to bilo izrugivanje pravde.
I Petar je nesumnjivo mislio isto. Ne zaboravimo da je Isus iznio ovu usporedbu kao odgovor na njegovo pitanje u Mateju 19,27: “Što ćemo za to dobiti?” Njegov se um još bavio posebnim počastima. Svidio mu se prvi dio Kristovog odgovora prema kojem on i drugi učenici trebaju primiti prijestolja i blaga. To je on želio čuti. Ali u Mateju 20 dobiva ono što treba čuti. A to nije bilo ugodno.
Preporučujemo:
