“To bijahu: Marija iz Magdale, Ivana i Marija, Jakovljeva majka. I ostale žene koje bijahu s njima to isto rekoše apostolima. Ovima se te riječi učiniše kao izmišljotina. I nisu im vjerovali.” (Luka 24,10.11)
U jučerašnjem retku anđeo je naložio ženama da objave učenicima vijest o uskrsnuću, ali “one iziđoše i pobjegoše od groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikomu o tome ne rekoše ništa, jer se bojahu.” (Marko 16,8)
Nije teško uvidjeti zašto. Konačno, i najsnažniji među nama bi se uznemirili kad bi došli na grob tražeći mrtvo tijelo, a pronašli živog anđela. Ono što nije lako shvatiti, njihov je strah i šutnja. Najposlije, primile su poruku nade i radosti zajedno s posebnim nalogom koji su trebale prenijeti učenicima.
Do tog trenutka evanđelja prikazuju žene kao postojane, hrabre, koje čine dobro. Ali sada doživljavaju neuspjeh. Njihov strah i neposlušnost pokazuju da još uvijek ne vjeruju u radosnu vijest. One su nijeme kada se suoče s nalogom da govore.
Ovdje nailazimo paradoks. U velikom dijelu evanđeoskog izvještaja Isus je branio pojedincima da govore istinu o Njemu, dok su je oni bez obzira na to glasno izgovarali. A sada daje jasnu uputu ženama da kažu što su vidjele, pa ipak one ostaju nijeme.
Ali ne zadugo. Očito im je bilo potrebno određeno vrijeme da bi istinitost i važnost onoga što su vidjele i čule doprle do njihovog zaprepaštenog uma. Luka bilježi da one na kraju prenose vijest apostolima.
Ipak, oni nisu povjerovali ženama. I možda je to glavni razlog zašto žene nisu prenijele poruku. U židovskom društvu žene se nisu računale kao svjedoci. Međutim, Bog nije gledao na taj način. On je izabrao žene da budu prvi svjedoci uskrsnuća. I povrh toga, preko anđela im je naložio da propovijedaju prvu potpuno kršćansku propovijed: “On je uskrsnuo!” Ipak muškarci, dobri kršćani kakvi su bili, tu vijest nisu mogli prihvatiti iz usta žena.
Ta nam činjenica govori dvije stvari. Prva se odnosi na tvrdoglavost nekih muškaraca. A druga govori o Božjoj spremnosti da upotrijebi sve ljude u širenju Radosne vijesti o spasenju.
Previše nas zatvorilo se u male kutije koje smo sami napravili. Poput učenika, propuštamo blagoslove kada odbacujemo misli koje nisu u skladu s našim preduvjerenjima. I poput učenika, odbacujemo Evanđelje od ljudi koji se ne uklapaju u “naše” viđenje Božjeg glasnika.
Preporučujemo:
