“Stojte zato, opasavši bokove svoje istinom, i obukavši se u oklop pravednosti.” (Efežanima 6,14 — Šarić)
Neprijatelj je za petama svakome od nas i ako se želimo oduprijeti kušnjama koje nas salijeću izvana i iznutra, moramo biti na Gospodnjoj strani, Njegova istina treba biti u našem srcu i čuvati stražu u našoj duši spremna da oglasi uzbunu i pozove nas na akciju protiv svakog neprijatelja. Bez te obrane protiv nevidljivog neprijatelja mi bismo bili kao vrba koja se savija do pucanja, koju vjetar nosi i razmeće. Ali ako Krist prebiva u duši, možemo biti jaki u Gospodinu i u Njegovoj silnoj snazi. …
Um se treba proširiti, oplemeniti i baviti se onim što je nebesko. Naše snage moraju se razvijati do krajnjih granica, u protivnom nećemo dostići Božje mjerilo. Ako … misli nisu usmjerene prema Nebu, um postaje lak plijen sotonskih kušnji i bavit će se svjetovnim planovima i pothvatima koji nisu ni u kakvoj vezi s Bogom. … Sav žar, posvećenost, neumorna energija i gorljiva želja unose se u taj posao, a đavao stoji sa strane i smije se naporima ljudi koji se tako uporno bore za nešto što nikad neće steći, što im stalno izmiče. …
Neovisnost i oslanjanje na sebe u izvjesnom je smislu nešto što dugujemo sebi samima. Međutim, tamo gdje se neprijatelj pojavljuje sa svojim lažima i zamkama, ponositost zauzima mjesto poniznosti. A kad se ti ili ja pouzdamo u vlastitu snagu, vlastitu mudrost i tražimo savjet od vlastitog srca, onda je sasvim sigurno da ćemo na kraju biti razočarani, osramoćeni i zbunjeni. Mi smo na putu pobjede samo kad se blisko povežemo s Bogom i kad imamo na sebi oklop pravednosti. …
Od ključnog je značenja da doživiš silu istine i da u nju vjeruješ. Ona treba imati postojan, stalan utjecaj na tvoj um. Ali ti daješ prednost nekim neostvarivim planovima i oni sprečavaju djelovanje dubokih i temeljnih nebeskih načela. Tako interesi ovog života dobivaju prvenstvo u odnosu na ono što se tiče budućeg, vječnog života, a obično i ovozemaljsko umrtvljuju osjećaj za ono što je vječno.
Postoji samo jedna zaštita od Sotoninih prijevara i zamki — to je istina kakva je u Isusu. Istina usađena u srce, njegovana uz budnost i molitvu, hranjena Kristovom milošću, dat će nam pronicavost. Istina mora prebivati u srcu, treba se osjetiti u svoj svojoj snazi usprkos svim zavodljivim čarima Sotone, a ti moraš, kao i ja, iz iskustva znati da ona može pročistiti, voditi i blagosloviti dušu. (Letter 17, 1. prosinca 1886. — Pismo naslovljeno “Dragi moj…” [primatelj nepoznat])