Jutarnji stih

Nezaboravno putovanje

“Gospodar reče sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da mi se napuni kuća!’” (Luka 14,23)

Jedne subote ujutro za vrijeme bogoslužja na Adventističkoj akademiji Visayan na Filipinima, direktor nakladništva za to područje propovijedao je o Božjem žurnom pozivu mladima da se uključe u uzbudljive izazove literarnog evangelizma. Kad je studentima bio upućen poziv, ja sam bio među nekolicinom onih koji su izišli naprijed i tako je otpočeo moj životni put literarnog evanđelista. Tada nisam znao da se zapravo odazivam svojem životnom pozivu koji je otada postao moja strast i moj život.
To je bila subota prije oko 47 godina, a poziv koji mi je tada bio upućen još uvijek jasno i glasno odjekuje u mojim ušima i s vremenom dobiva sve dublje značenje! Gospodin mi je pokazao da je On odredio da propovijedanje Evanđelja putem literature ima jedinstvenu svrhu — spašavanje izgubljenih grešnika za Njegovo vječno kraljevstvo. Dopustite mi da vam ispričam jedno blagoslovljeno iskustvo Božje milosti.
Godine 1988. moja obitelj se selila u Singapur, gdje sam ja trebao preuzeti novu odgovornost u Južnoazijskoj diviziji Adventističke crkve. Prije nego što ću otići s Filipina, bio sam pozvan da propovijedam u velikoj gradskoj crkvi. Nakon bogoslužja stajao sam na vratima i pozdravljao se s vjernicima koji su odlazili. Odjednom me jedna žena zagrlila i poljubila. Bio sam strašno začuđen. A zatim me, tako da su svi u okolini mogli čuti, upitala: “Sjećaš li se kako smo se sreli prije šesnaest godina?” S nelagodom sam odgovorio: “Iskreno, sestro, žao mi je, ali ne sjećam se.”
I tu, pred vjernicima koji su izlazili, ova draga žena mi je ispričala svoje iskustvo: “Prije šesnaest godina bio si student literarni evanđelist i došao si k meni kući i prodao mi Veliku borbu i Isusov život. Te knjige su me dovele k Isusu i upoznale s biblijskim istinama. Sada smo svi, zajedno s djecom i unucima, kršteni vjernici Adventističke crkve. Prevalila sam dug put samo da bih danas došla ovamo, upoznala te, ispričala ti svoje iskustvo i puno ti se zahvalila!” Bila je tako sretna, a i ja sam bio vrlo radostan!
Kada se otkupljeni okupe oko Isusa, iznosit će bezbrojna slična iskustva. Božanski susreti ostvareni u radu s literaturom na kraju će dovesti do mnogih čuda Božje milosti!
Howard F. Faigao, Filipini


Komentiraj