“I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima. Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati.” (Luka 24,15.16)
Jednog jutra prišao sam visokoj zgradi u Kampali. Katkad literarni evanđelist osjeća strah od rada u visokim zgradama s poslovnim uredima, osobito ako nema preporuke i ne nikoga poznaje. Tog su mi se jutra moje knjige činile vrlo teške, pa sam čak razmišljao i o povratku kući. Ali sam osjetio nevidljivu ruku koja me gura da krenem brže naprijed. Produljio sam svoj korak žustro hodajući. S povećanom sigurnošću u držanju, prošao sam osiguranje i ušao ravno u zgradu. Iz predvorja sam otišao odmah do dizala, ušao u njega i pritisnuo dugme za treći kat. Još uvijek nisam bio znao kamo idem, ali me je nevidljiva ruka i dalje gurala naprijed.
Na trećem katu otkrio sam da se nalazim u prostorijama velike banke. Pošto nisam imao uputu da trebam posjetiti neku određenu osobu, prišao sam recepcijskom pultu. U blizini je sjedilo nekoliko ljudi. Nakon kratkog uvoda, iz torbe sam počeo vaditi knjige i pokazivati ih recepcionaru. Na moje iznenađenje, prišao mi jedan od onih ljudi koji su se nalazili u blizini. Počeo je govoriti o mojim knjigama drugima. Oduševljeno je tvrdio: “Poznajem ove knjige. Vrlo su kvalitetne i omiljene u cijelom svijetu!” Zatim je ovaj stranac nastavio govoriti o značenju posjedovanja takvih knjiga i kako su ih mnogi ljudi, kad naiđu na njih, spremni kupiti po bilo kojoj cijeni. Sve to vrijeme ja nisam izgovorio nijednu riječ. Samo sam se tiho molio – ali iskreno. Čovjek je nastavljao sve dok nije zaključio prodaju i ljudi su počeli kupovati!
Vjerovali ili ne, recepcionar i svi okupljeni ljudi kupili su po nekoliko knjiga. Čak su me pozvali da dođem sljedećeg dana i donesem im još knjiga. Bio sam oduševljen što je Bog poslao tog stranca da u moje ime prezentira knjige! Čak se pitam nije li to bio anđeo, zbog toga što Ellen G. White kaže da “će vas pratiti nebeski anđeli pripremajući vam put” (Colporteur Ministry, str. 22).
Zahvaljujem Bogu za nevidljivu ruku koja me je “pogurala” toga dana. Vjerujem da je i to bilo djelo anđela. Budući da Sveto pismo govori da se anđeli raduju zbog grešnika koji dolaze Kristu, siguran sam da su vrlo sretni kad nas mogu poduprijeti ili potaknuti sa strane ili odostraga, na ulici ili čak u visokim zgradama. Zahvaljujem Bogu za anđele koji su meni poslužili toga dana i za anđeosku potporu literarnim evanđelistima i svima koji objavljuju Evanđelje širom svijeta.
Winifred Kato, Uganda