“Tada ga razapeše i kockom razdijeliše među se haljine njegove. Zatim su sjeli i čuvali ga. Više glave staviše mu napisanu njegovu krivnju: ‘Ovo je Isus, kralj židovski.’” (Matej 27,35-37)
Značenje križa ovisi o kutu iz kojega ga promatramo. Za vojnike je to bio samo još jedan radni dan. Još nekoliko razapetih židovskih zločinaca. Pa što? I dok su čekali smrt Isusa i dvojice razbojnika, provodili su vrijeme kockajući se. Nisu imali ni najmaglovitiju predodžbu o tome što su učinili i koliko je taj događaj značajan. Vjerojatno bi se smijali da im je rečeno da su upravo razapeli utjelovljenog Boga, aktivnog sudionika u stvaranju Neba i Zemlje. Za njih On je bio samo još jedan Židov koji im zadaje muke.
Tu se zatim nalazio natpis: “Ovo je Isus, kralj židovski.” Bila je to dijelom Pilatova osveta židovskim vođama koji su ga nadmudrili u njegovoj želji da oslobodi Isusa. On nije mario za Isusa kao osobu, već je bio umoran od lukavosti vodećih članova Velikog vijeća koji su mu neprestano stvarali teškoće.
Prema tome, Pilat je mogao poslati Isusa u strašnu smrt bez kajanja. Ali je u isto vrijeme iskoristio priliku da zada udarac Židovima ovim natpisom.
I doista je uznemirio vođe, pogotovo zato što je bio napisan na židovskom, latinskom i grčkom pa su ga mnogi mogli pročitati. To je, piše Ivan, značilo još jedan odlazak židovskih vođa Pilatu s namjerom da zatraže da ovako promijeni tekst: “Ovaj je tvrdio: kralj sam židovski!” Odgovor rimskog upravitelja odisao je samozadovoljstvom: “Što sam napisao, ostaje napisano!” (Vidi Ivan 19,19-22.)
Osveta je slatka. Ali bez obzira na osvetu, Pilatov natpis imao je ulogu plakata koji zapravo objavljuje da svaka osoba koja nastupi kao židovski kralj može očekivati isti svršetak. I ta je činjenica dirnula Židove do srži — i umanjila njihov ponos.
Ali uza sve to ulagivanje, najzanimljivija je strana ovog natpisa što je bio istinit. Isus je bio židovski Mesija/Kralj.
Pilat je imao istinu, ali je nije spoznao. Židovski vođe vidjeli su Mesiju, ali Ga nisu prepoznali. Vojnici su sudjelovali u glavnom povijesnom događaju, ali toga nisu bili svjesni. Ne čudi što je Isus zavapio: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.” (Luka 23,34) Božja milost je velika.
Preporučujemo:
