“Njima ću dakle dati u Domu svojemu i među zidovima svojim spomen i ime bolje nego sinovima i kćerima; dat ću im vječno ime koje se neće zatrti.” (Izaija 56,5 — Varaždinska Biblija)
Duboko suosjećam s tobom znajući da si kušana do krajnjih granica. Neprijatelj te pokušava navesti da posustaneš i obeshrabriš se. Ne osjećam ništa manje suosjećanje i duboku brigu za tvojeg supruga. Naš Spasitelj bit će i njegov Spasitelj ako Ga prihvati. Nikad, nikad nitko od nas ne treba pomisliti da postati sin ili kći Božja nije najveća čast.
Sestro moja, nikad, nikad se ne prepuštaj opasnosti da žrtvuješ kršćanska načela kako bi zadovoljila svjetovna mjerila. Budi čvrsta, budi mudra jer si kupljena otkupninom. Dužnost prema tvojem Spasitelju možda te neće uputiti na najuglačanije staze, ali tvoj Otkupitelj nikad nije hodao stazama udovoljavanja i ugađanja sebi. On nije živio da bi ugodio sebi. Hodao je “izvan tabora” noseći sramotu (vidi Hebrejima 13,13). Gdje god te je Providnost postavila, Bog će ti dati snagu da stojiš čvrsto u vjeri. Neka se ništa ne postavi između tvoje duše i Boga. …
Krist nam nije dao samo upute u vezi sa stazom kojom moramo ići, već je bio i naš Učitelj. On nam nije samo rekao da trebamo biti poslušni, već nam je vlastitim životom dao praktičan primjer kako trebamo biti poslušni. Zato je On pravi Pomoćnik. Hodajući ispred nas, On uklanja prepreke i poziva nas da slijedimo Njegove stope. Naš blagoslovljeni Spasitelj kaže: “Slijedi me. Ja ću te voditi. Ja sam Put, Istina i Život. Onaj koji mene slijedi, neće hodati u tami.” (vidi Matej 4,19; 14,6; Ivan 8,12)
Krist je služio kao pravi poslušni Sin. On je izjavio: “Ja očuvah zapovijedi Oca svojega.” (Ivan 15,1 — Varaždinska Biblija) Posvećenje je doživotna poslušnost. Mi možemo biti silno počašćeni surađujući s Kristom. “Uzmite jaram moj na se”, kaže On, “i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29) Poslušnost po uzoru na Krista savršena je i potpuna. …
Sestro moja, Gospodin te ljubi i želi da ti poneseš krunu života. “Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima.” (Otkrivenje 3,5) Bijele haljine su odjeća Kristove pravednosti, a svi koji posjeduju tu pravednost dionici su božanske naravi. Oni imaju na sebi napisano “ime moga Boga, ime grada moga Boga — novoga Jeruzalema koji silazi od moga Boga s nebesa — i moje novo ime” (Otkrivenje 3,12). (Letter 48, 1. lipnja 1898. — Pismo jednoj vjernici iz Australije)