““Ali tko ustraje do konca, bit će spašen.”“ (Matej 24,13)
Vjera koja je utemeljena na vlastitom ““ja”“ bezvrijedna je, jer Bog ne sklapa nikakve kompromise sa sebičnošću.
Kristova vjera je čvrsto tkivo, sastavljeno od bezbrojnih niti, satkanih s taktičnošću i vještinom. Jedino mudrošću koju Bog daje možemo tkati takvo što. Oslanjajući se na sebe, unosimo niti sebičnosti i cijeli uzorak biva pokvaren.
Postoje mnoge vrste tkanina koje u početku izgledaju vrlo lijepo, ali ne mogu izdržati testove. Takva tkanina ne može izdržati grubo postupanje i njezina je vrijednost vrlo mala.
Isto je tako i s vjerom. Kada osnova i potka vjere ne mogu izdržati ispit nevolja, materijal od kojeg je načinjena ne vrijedi ništa. Napor da se stara tkanina pokrpa novom zakrpom ne popravlja stanje, jer se istrošeni, istanjeni materijal odvaja od novog, doprinoseći da poderotina bude mnogo veća nego prije. Krpljenje ne dolazi u obzir. Jedini način jest da se odbaci stara haljina i da se nabavi nova. Vjera koja uzdiže čovjekovo ““ja”“, sastavljena od niti koje gube boju i popuštaju pod stresom kušnji, mora se odbaciti i zamijeniti vjerom koju je satkao Onaj u čijem životu sebičnost nije imala mjesta.
Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: ““Evo, sve činim novo.”“ (Otkrivenje 21,5) ““Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.”“ (2. Korinćanima 5,17) Spasitelj ne upućuje nikakvo ohrabrenje onima koji misle da će On prihvatiti neku krpljenu vjeru. Takva vjera nema nikakve vrijednosti u Njegovim očima. Može u početku izgledati da u njoj ima malo ljudskog ““ja”“ i malo Krista, ali će se uskoro vidjeti da u njoj uopće nema Krista. Zakrpe sebičnosti se umnožavaju sve dok cijela odjeća ne bude njima pokrivena.
Vjera oblikovana po ugledu na božanski uzor jedina je vjera koja će ostati trajna. Jedino naporom da ovdje živimo Kristovim životom možemo se pripremiti da živimo s Njime kroz sve beskrajne vjekove vječnosti. (ST, 8. siječnja 1902.)