Ništa nije premalo

7. 06. 2014.

““Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.”“ (Tužaljke 3,25)

Malo je onih koji ispravno cijene ili usavršavaju dragocjenu prednost molitve. Mi trebamo poći Isusu i povjeriti Mu sve naše potrebe. Možemo Mu iznijeti svoje male brige i nedoumice, kao i veće nevolje. Sve što nam smeta ili nas uznemirava, to trebamo iznijeti Gospodinu u molitvi. (5T 200,201)
Gubimo mnoge dragocjene blagoslove zato što ne iznosimo svoje potrebe, brige i tuge našem Spasitelju. On je divni Savjetnik. On gleda na svoju Crkvu s izuzetnim zanimanjem i sa srcem punim nježnog suosjećanja. On ulazi u dubinu naših potreba. Ali naši putovi nisu uvijek i Njegovi putovi. On vidi rezultat svakog djela i traži od nas da strpljivo vjerujemo Njegovoj mudrosti, a ne navodno mudrim planovima koje smo sami stvorili.
Ne prestajte se moliti. Ako odgovor kasni, i dalje čekajte. Položite sve svoje planove pred Spasiteljeve noge. Neka se vaše ustrajne molitve uzdižu Bogu. Ako budu na slavu Njegovom imenu, bit će izgovorene umirujuće riječi: ““Neka bude po tvojoj riječi.”“
Krista nikada ne možemo umoriti iskrenim i ozbiljnim molbama. Mi se ne oslanjamo na Boga kao što bi trebalo. Ostavimo neizrečenu svaku riječ žalbe. Izgovarajte samo riječi vjere i hrabrosti dok čekate na Boga. … Plašite se sumnje, da vam sumnja ne postane navika koja će uništiti vjeru. Djelovanje nebeskog Oca može izgledati skriveno, tajanstveno i neobjašnjivo; pa ipak trebamo imati povjerenje u Njega. (Letter 123, 1904.)
Oh, kako je Isus dragocjen duši koja vjeruje u Njega! Ali mnogi hode u mraku zato što sahranjuju svoju vjeru u Sotoninoj sjenci. … Nikada ni za trenutak ne smijemo omogućiti Sotoni da misli kako je njegova moć da ojadi i napakosti veća od Kristove snage da ohrabri i ojača. …
Svaka iskrena molitva koja se prinosi, udružena je sa snagom Kristove krvi. Ako je odgovor odgođen, to je zbog toga što Bog želi da pokažemo posvećenu odvažnost pozivajući se na obećanja Božje riječi. Vjeran je Onaj koji je obećao. On nikada neće zaboraviti dušu koja se potpuno predala Njemu. (MS 19, 1892.)