Njegovanje vjere

“I apostoli rekoše Gospodinu: ‘Uvećaj nam vjeru!’” (Luka 17,5 — Varaždinska Biblija)
Vjeru treba njegovati. Ako je postala slaba, ona je kao boležljiva biljka koju bi trebalo iznijeti na sunce i pažljivo zalijevati i njegovati. Gospodin želi da svatko od nas tko je dobio svjetlo i dokaze njeguje to svjetlo i hoda u njemu. Bog nas je blagoslovio snagom razuma da bismo mogli povezivati uzrok i posljedicu. Ako želimo imati svjetlo, moramo doći do svjetla. Svatko od nas mora se uhvatiti za nadu koja nam je ponuđena u Evanđelju. … Kako bi bilo budalasto otići u podrum i žaliti se što smo u mraku. Ako želimo svjetlo, moramo doći u gornju sobu. Naša je prednost da dođemo na svjetlo, da dođemo u Božju prisutnost. … Svakog dana trebali bismo rasti u vjeri kako bismo mogli uzrasti do potpune visine duhovnog rasta u Kristu Isusu. Trebamo vjerovati da će Bog odgovoriti na naše molitve, a ne vjerovati osjećajima. Trebali bismo reći: Moji tužni osjećaji nisu dokaz da me Bog nije čuo. Ne želim odustati na temelju ovih tužnih osjećaja, jer “vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo” (Hebrejima 11,1). Dûga obećanja okružuje Božje prijestolje. Ja dolazim pred prijestolje pozivajući se na znak Božje vjernosti, i cijenim vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu. Mi ne trebamo vjerovati zato što osjećamo i vidimo da nas je Bog čuo. Trebamo vjerovati u Božja obećanja. Trebamo se baviti svojim poslom vjerujući da će Bog učiniti ono što je rekao, i da će blagoslovi za koje smo se molili sići na nas kada nam budu najviše potrebni. Svaka molba ulazi u Božje srce kada dođemo s vjerom. Mi nemamo dovoljno vjere. Trebali bismo gledati na nebeskog Oca kao nekoga tko nam želi pomoći više nego što zemaljski roditelj želi pomoći svojem djetetu. Zašto Mu ne bismo vjerovali? “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) (Letter 97, 1895.)