“Tko uistinu hoće ljubiti život i iskusiti sretne dane, neka sustegne jezik svoj od zla i usne svoje od zavodljivih riječi.” (1. Petrova 3,10)
Kršćanski roditelj ne treba gubiti iz vida da je i on Božje malo dijete i da treba njegovati ljubazan i suosjećajan stav jer je odgajatelj. On pred djecom treba predstavljati Isusa. U ophođenju s djecom ne bi smjelo biti naglosti, kao ni hladne dostojanstvenosti koja bi zaledila ljubav u malenom srcu. Roditelj treba biti toliko ljubazan i nježan da time smekša i pokori dječje srce koje će, tako pripremljeno, primiti Kristovu ljubav i milost. Kršćanin ne treba nikome upućivati oštre riječi, ni starom ni mladom. Grubost u ophođenju potiče neprijatelj. …
Božja riječ uči nas da budemo ljubazni, blagi, sažaljivi i učtivi. Njegujmo ljubav kakvu je pokazivao Krist. Oni koji ne koriste Kristove riječi i ne vrše Njegova djela, pokušavaju dospjeti na Nebo drugim putem, a ne kroz vrata. …
Nemojte se truditi da održite hladno, nekršćansko prividno dostojanstvo. To nije pobožnost niti kršćanstvo. Vama treba svjetlo koje sjaji s Kristovog lica, da obasja vaše svojom ljubavlju. Skinite ledenu krinku prividnog dostojanstva. Bog vam nije stavio u zadatak da ga čuvate kao svetinju. Dopustite da se vaše srce ispuni Kristovom ljubavlju. Tada će suosjećajnost nalik Njegovoj ozariti lice svakoga od vas. …
Postoje neki koji služe u svetim stvarima, a ne vjeruju u Boga niti u Njegovu silu. Oni umnožavaju napore da zadobiju spasenje vlastitim naporima. Kako je tužno vidjeti njihove uzaludne napore da sebe opravdaju i održe se na nogama nasuprot plimi zla! Oni su bez sile jer nemaju povjerenje u Boga. …
Bog je vječan, a ne stvoreni izvor svakog dobra. Svi koji pogled upiru u Njega i vjeruju Mu kao nebeskom Ocu, dobivaju Njegovo uvjerenje da će osobno ispuniti sva svoja obećanja. Božja ljubav bit će u srcu svakoga od njih i ta radost bit će potpuna. (Letter 203, 14. rujna 1903., “Ljudima na odgovornim položajima u nakladničkoj kući u Nashvilleu”)