“Nosite bremena jedan drugoga”

“Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: ‘Idite u miru, utoplite se i nasitite se!’ a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi?” (Jakov 2,15.16)
Svako zanemarivanje obveze prema potrebitima i onima koji stradaju, zanemarivanje je dužnosti prema Kristu u osobi Njegovih svetih. Kada nečiji slučaj dođe pred Boga, nikad se ne postavlja pitanje: Što je on govorio?, nego: Što je učinio? Je li živio po Riječi? Je li živio samo za sebe? Ili je činio kreposna djela, djela ljubaznosti i ljubavi prema drugima više nego prema sebi, i uskraćivao sebi da bi mogao blagosloviti druge? Ako knjige pokažu da je njegov život bio takav, da je njegov karakter bio obilježen blagošću, samoodricanjem i dobročinstvom, primit će blagoslovljenu sigurnost i Kristovo odobravanje: “Dobro si učinio.” … Naša duhovna snaga i blagoslovi bit će u skladu s djelima ljubavi i dobrim djelima koja vršimo. Apostol nas potiče: “Nosite bremena jedan drugoga te ćete tako ispuniti zakon Kristov!” (Galaćanima 6,2) Vršenje Božjih zapovijedi podrazumijeva činjenje dobrih djela, samoodricanje, samopožrtvovnost i posvećenje za dobro drugih, pa premda nas naša dobra djela ne mogu spasiti, sigurno se ne možemo spasiti bez dobrih djela. Nakon što smo učinili sve što je u našoj moći, mi trebamo reći: Učinili smo samo ono što nam je bila dužnost i u najboljem slučaju mi smo sluge koje nisu ništa zaradili, nismo dostojni ni najmanje Božje naklonosti. Krist mora biti naša pravednost. … Svuda oko nas postoje oni čija je duša gladna i koji žude za ljubavlju koja se pokazuje u riječima i djelima. Prijateljsko suosjećanje i iskreni osjećaji nježne skrbi prema drugima donijet će našoj duši blagoslove koje dosad nikada nismo iskusili i dovest će nas u bliskiji odnos s našim Otkupiteljem, koji je na ovaj svijet došao činiti dobro i čiji život mi trebamo oponašati. Što radimo za Krista? (Review and Herald, 13. srpnja 1886.)