Bože, ono što sam naučio o Tvojim nakanama za Zemlju pokreće me da poželim znati još više. Molim Te da otvoriš moje duhovne oči kako bih mogao vidjeti hoće li sljedeći život biti više od samo dugog, beskrajnog odmora. Što će se tamo događati?
Slikovito
Nepoznati pisac ispričao je o posjetu američkog turista poljskom rabinu Hofetzu Chaimu u devetnaestom stoljeću. Zadivljen što vidi da je rabinova kuća samo jednostavna soba ispunjena knjigama sa stolom i klupom, turist je upitao: “Rabine, gdje je vaš namještaj?”
“A gdje je vaš?” odgovorio je rabin.
“Moj?” upitao je zbunjeni Amerikanac. “Ali ja sam ovdje samo posjetitelj, prolaznik.”
“I ja”, odgovorio je Hofetz Chaim.[1. 1. Christopher News Notes. www.sermonillustrations.com.]
Razmislimo
Kako će izgledati Nebo? Ovo me je pitanje zanimalo još od moje najranije mladosti. Od svojih roditelja i u crkvi naučio sam da će čovjek, ako bude živio dobrim životom, otići na Nebo.
Koliko ćemo biti stari kad budemo vječno živjeli na Nebu? Moj mali brat umro je kad je imao osam godina. Ja sam bio samo godinu dana stariji kad se to dogodilo, a moj djed je umro godinu dana nakon toga. I hoće li onda moj brat uskrsnuti kao osmogodišnjak pa onda odrasti do pune zrelosti, i hoće li moj djed imati kosu i punu pokretnost i vratiti izgled muškarca kakvog sam poznavao?
Pitajte deset različitih ljudi kako će biti na Nebu, i dobit ćete deset različitih odgovora. Kad je riječ o drugom svijetu magađanja mogu biti neobuzdana. Kršćanski pisac Papija, iz drugog stoljeća, bio je vrlo uzbuđen kad je razmišljao o Izaijinom proročanstvu o drugom svijetu, prema kojem će svi imati svoje vlastite vinograde.[1.2. Izaija 65,21.] Prema crkvenom ocu Ireneju, Papija je vjerovao da će vinov trs imati 10.000 loza, da će svaka loza imati 10.000 mladica, a svaka mladica po 10.000 izdanaka. Svaki izdanak će imati po 10.000 grozdova s 10.000 bobica grožđa na svakom grozdu. Svaka bobica grožđa, kad se istiješti, dat će dvadeset pet mjera vina.
On je samo jedan od mnogih kršćana koji su sanjarili o vječnosti. Mnogi snovi o Nebu čak nadmašuju snove muslimanskih mučenika koji su vjerovali da raj, između ostalih blaženstava, jamči obilnu ponudu djevica koje će zadovoljavati njihove muške želje!
Stvarno mjesto
Ne slaže se svatko da će Nebo biti tako veliko blaženstvo, ako će ono biti samo jednostavan nastavak prilično sumnjivih zadovoljstava ovoga svijeta. Ali ima ljudi nisu privučeni niti nekim od tradicionalnih kršćanskih zamisli. Kršćani spominju pjevanje vječnih hvalospjeva, klicanje beskonačnih “aleluja” i sviranje na nebeskim zlatnim harfama. Ali, neće to onda biti dosadno? Kakav bi to Bog želio takvu vrstu beskonačnog divljenja?
Krenimo od početka. Prema Bibliji, stvarnost drugog svijeta nije upitna. Nebo je stvarnost. Bit će “novo nebo i nova zemlja”[1.3. Otkrivenje 21,1.]. Prvi kraći opisi nalaze se u Starome zavjetu, u Izaijinoj proročkoj knjizi. “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti.”[1.4. Izaija 65,17.]
To će biti mjesto gdje će “vijek naroda moga biti ko vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih”[1.5. Izaija 66,22.]. Izaija govori o novom Jeruzalemu koji će biti preplavljen mirom i napretkom.[1.6. Izaija 66,12.]
Novi zavjet popunjava ovu nedovršenu sliku s više pojedinosti. Isus je objavio da će nam, nakon svojeg uznesenja na Nebo, pripremiti mjesta. Tamo će biti dosta stanova za Njegove učenike u “Očevom domu”.[1.7. Ivan 14,1-3.] Petar nas poziva da željno očekujemo dan kad će Bog poslati oganj na ovaj sadašnji svijet i stvoriti “novo nebo i novu zemlju”. On zatim dodaje ključnu pojedinost: bit će to svijet “gdje prebiva pravednost”.[1.8. 2. Petrova 3,12.13.]
Najpotpuniju sliku nalazimo u posljednja dva poglavlja Biblije, Otkrivenju 21 i 22. Ta dva poglavlja naglašavaju da će novi svijet nastati nakon što se ovaj sadašnji završi — nakon što se Isus vrati na Zemlju i nakon što dođe do uskrsnuća.
Otkrivenje 20 razjašnjava da će tijekom razdoblja od tisuću godina sveti biti na Nebu, gdje će vladati s Kristom[1.9. Otkrivenje 20,4.] i sudjelovati u radu nebeskog Suda. Pavao kaže da će u to vrijeme “sveti suditi svijetu”.[1.10. 1. Korinćanima 6,2.] Nakon toga će “prvo nebo i prva zemlja” iščeznuti.[1.11. Otkrivenje 21,1.]
Odvojite neko vrijeme i ponovno pročitajte posljednja dva poglavlja Biblije. Jezik je vrlo simboličan, ali to novu Zemlju ne čini manje stvarnom.
Što znači da je glavni grad tog novog svijeta, “novi Jeruzalem”, sagrađen “od čistoga zlata, kao čisto staklo”?[1.12. Otkrivenje 21,18.] Kako zidine grada mogu biti debele osamdeset metara?[1.13. Otkrivenje 21,17.] Možda je jednostavnije razumjeti što taj svijet nije, umjesto da tražimo jasnu sliku što on jest. Ali ja sam siguran da želim biti tamo!
Prema Bibliji, stvarnost drugog svijeta nije upitna.
Kraj svega negativnog
Tamo više neće biti smrti, jer nakon posljednjeg Suda “on sâm, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli.”[1.14. Otkrivenje 21,3.4.]
Zamislite samo! Nema više smrti. Nema više nesreća. Nema više bolesti, pa čak niti umora. Nema više Alzheimerove bolesti niti infarkta. Nema više iznenadne smrti djece ili starijih ljudi; nema više hendikepiranih, ili oproštaja, ili razdvajanja. To će u punom smislu biti novi svijet.
Naš sadašnji život je uvijek povezan sa smrću. Sve novine imaju osmrtnice. Svaka predivna srednjovjekovna katedrala ima nadgrobne spomenike. Kad posjetimo odjel za majke u bolnici, postoji mogućnost da usput vidimo znak za mrtvačnicu. Koliko god se mi trudili zanemarivati smrt, koliko god se borili protiv nje, ona nas uvijek negdje uhvati. Ali na Nebu neće biti smrti!
A Radosna vijest se nastavlja: oni koji baštine ovaj novi svijet neće se morati brinuti o sigurnosti, jer će tamo biti samo Božji narod. “Što se tiče kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vračara, idolopoklonika i svih lažaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom.”[1.15. Otkrivenje 21,8.] Možete li zamisliti svijet u kojem žive samo pošteni i pristojni ljudi?
Neće postojati nijedan razlog da netko živi u strahu od mraka ili davljenja. “Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca”[1.16. Otkrivenje 22,5.], a neće više biti ni mora.[1.17. Otkrivenje 21,1.] Za površnog čitatelja ovo možda neće zvučati privlačno. Kamo ćemo odlaziti na odmor, ako nema sunčanih obala? Moramo se prisjetiti da je ovo simboličan jezik i pitati se kako je izvorni čitatelj ovo mogao razumjeti.
U stara vremena noć je bila tamna. U današnjem svijetu, gdje god da se nađemo noću, negdje ćemo vidjeti svjetlo, a možemo ponijeti i baterijsku svjetiljku. Ali prije nego što nam je suvremena tehnologija omogućila izvore svjetla, tama je značila opasnost i prijetnju. Ocean je također bio strašan i opasan.
Ove izjave o moru i noći nisu nužni opisi zemljovida ili okoliša. To su prije oblici objave Božje vječne ljubavi i brige. Kad stari svijet bude zamijenjen novim stvaranjem, nestat će sve što je ikada predstavljalo prijetnju. Za ljude u starini je odsutnost tame i oceana bilo nešto predivno. Za nas to znači da će sve ono što prijeti našem postojanju biti uklonjeno. Tamo više neće biti prijetnje nuklearnim ratom, ili kemijskog onečišćenja, ekološke katastrofe ili bilo kakve gripe. Božji novi svijet bit će najsigurnije mjesto koje je moguće zamisliti za svakoga.
Postoji još jedna značajna naznaka: obzorom ove nove Zemlje prevladava veličanstveni glavni grad — novi Jeruzalem — i on nadmašuje svaku strukturu u povijesti koju je gradila ljudska ruka. “Njegova je dužina jednaka širini. I izmjeri grad trskom: dvanaest tisuća stadija.”[1.18. Otkrivenje 21,16.] On tvori savršenu kocku.
Kad čitamo o mjerama Hrama u Starome zavjetu, koji je bio sagrađen prema božanskim uputama, otkrivamo da je njegova najsvetija prostorija također bila u obliku kocke.[1.19. 1. o Kraljevima 6,20.] To je bilo mjesto gdje se Božja prisutnost očitovala na jedinstven način. Na novoj Zemlji mi otkrivamo drugu kocku koja daleko nadmašuje onu u starozavjetno vrijeme; po prvi put nakon Edenskog vrta: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sâm, Bog bit će s njima”[1.20. Otkrivenje 21,3.] u vječnosti!
“Veliki sukob je završen. Grijeha i grešnika više nema. Cijeli je svemir čist. … Od Onoga koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve — živo i neživo — u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav.”[1.21. White, Ellen G., Velika borba, Znaci vremena, Zagreb, 2010., str. 534.]
Razmotrimo
Što bismo mogli učiniti da naš djelić svijeta više liči na Nebo već sada?
_____________________