“I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro — dan šesti.” (Postanak 1,31)
Kako je lijepa bila Zemlja kad je izišla iz Stvoriteljevih ruku! Bog je svemiru predstavio svijet u kojem čak ni Njegovo svevideće oko nije moglo pronaći ni najmanju mrlju ni zamjerku, nedostatak ni bilo kakvu pokvarenost. Svaki dio stvorenog svijeta zauzimao je određeno mjesto i odgovarao namjeri s kojom je stvoren. Kao mehanizam nekog velikog stroja, svaki dio odgovarao je drugom dijelu i sve je bilo u savršenom skladu. … Nije bilo bolesti … i biljno carstvo je bilo bez ikakve mrlje i nedostatka. Bog je pogledao na djelo svojih ruku ostvareno preko Krista i proglasio ga “veoma dobrim”. Pogledao je na savršeni svijet u kojem nije bilo ni trunke grijeha i pokvarenosti. Međutim, to se promijenilo. Sotona je kušao Adama i on je pao. Onaj koji je postao nevjeran na Nebu i zato bio izbačen, govorio je neistinu o Bogu bićima koja je On stvorio. A ona su slušala njegove riječi i povjerovala u laž. I tako je grijeh došao na ovaj svijet, a s grijehom smrt. (Letter 23, 1903.; vidi i The Review and Herald, 21. srpnja 1904.) Kada je Krist vidio da nijedno ljudsko biće nije u stanju posredovati za čovječanstvo, On je osobno ušao u žestok sukob i borio se protiv Sotone. Jedinorođenac od Boga bio je jedini koji je mogao osloboditi one koji su zbog Adamovog grijeha pali pod vlast Sotone. Božji Sin je pružio Sotoni priliku da svu svoju vještinu iskuša na Njemu. Neprijatelj je kušao anđele na Nebu, a poslije i prvog Adama. Adam je pao pa je Sotona pretpostavio da će i Krista uspjeti uhvatiti u zamku kada preuzme ljudsku narav. Sve čete palih anđela gledale su na taj pokušaj kao na priliku da zadobiju prevlast nad Kristom. Čeznuli su za prilikom da pokažu svoje neprijateljstvo prema Bogu. Kada su Kristove usne bile zapečaćene smrću, Sotona i njegovi anđeli pomislili su da su izvojevali pobjedu. … U samrtnoj borbi Božji Sin se mogao osloniti jedino na svojeg nebeskog Oca. Sve je ovisilo o vjeri. On sam je bio otkup, dar za oslobođenje zarobljenika. On je vlastitom rukom donio spasenje čovječanstvu, ali koliko Ga je to stajalo! (Manuscript 125, 1901.; The Upward Look, 357)